Život nije uvijek gladiola

Život nije uvijek krasna gladiola.
Ne stoji uvijek uspravno,
dostojanstveno i blistavo,
uzdignut u savršenim slojevima boja.

Ponekad se savije.
Ponekad vjetar prejako puše,
tlo presuši,
sezona bude okrutna.

Postoje dani kada se osjećaš više
kao oštećena stabljika nego kao ponosni cvijet;
dani kad ti je snaga tanka,
kad gravitacija vuče jače nego inače,
kada je već i samo ostati uspravan zapravo trijumf.

Gladiola je poznata i kao simbol karaktera,
moralne snage i sjećanja.
Ali čak se i simbol može boriti.
Čak se i najčvršća stabljika može zaljuljati.

To je istina koju često zaboravljamo:
otpornost ne znači nikad ne pasti;
ona znači naučiti ponovno ustati,
čak i kad je svijet bio grub prema tebi.

Život ti neće uvijek dati uvjete koje želiš.
Suočit ćeš se s olujama koje će te pokušati slomiti,
trenucima koji sijeku duboko,
gubicima koji ostavljaju veliku bol.

Ali u tim teškim vremenima tvoj korijen raste.
Tvoja unutarnja struktura jača.
Otkrivaš snagu za koju nisi ni znao da je imaš —
tihu, postojanu, izdržljivu, jaku.

A onda, jednoga dana,
kad napokon dođe pravo vrijeme,
gladiola će ponovno procvjetati.

Ne kao simbol ljepote i savršenstva,
već kao dokaz preživljavanja.
Dokaz da nešto oštećeno i dalje može biti lijepo,
visina se može vratiti nakon poteškoća i pada,
dostojanstvo može živjeti zajedno s ožiljcima.

Život nije uvijek prekrasna gladiola.
Ali čak i onda kad si presamićen ili izmučen,
kad ti se čini da si proklet,
u tebi tinja mogućnost da opet stojiš uspravno;
čekajući, rastući, pripremajući se za svoj sljedeći uzlet.