Zoster je jedan od rijetkih bendova koji u svojim tekstovima imaju filozofsku težinu i za čije je razumijevanje potrebno napregnuti sve elemente svoga uma. Njihove pjesme svojom dubinom zahvataju u najdublje društvene probleme današnjice, ali i istoriju. Ipak, nekada nije moguće protumačiti ono što je umjetnik svojim tekstom naumio, niti ono njegovo razumijevanje vlastitog teksta i poruke koju šalje, pa tako umjetnost ostavlja i drugu dimenziju - tumačenje koje zahvata slušaoca. Tako i nova Zosterova pjesma ''Dok si spavao'' ostavlja niz socijalnih, kulturnih i istorijskih poruka čijem tumačenju možemo samo doprinijeti fragmentirano. Šta možemo razumjeti iz nove Zosterove, zasigurno legendarne, pjesme?

''Da nije istina, ne bi lagao
da ne lažem, ne bi bila istina''
Nove generacije imaju odnos sa prošlosti, njenim nasljedstvom, ali i starim generacijama koje su ih donijele na svijet, a koje su svojom političkom, socijalnom i kulturnom (ne)odgovornosti ostavile vrlo problematičnu budućnost. Često se govori da svijet ostaje mladima, ali vrijedi li ičemu svijet koji im ostaje? Kakve vrijednosti će naslijediti? Kakvu istoriju? Kakvo tumačenje istorije? Danas već živimo u epohi istorijskog revizionizma onih koji su živjeli onu istoriju čija se revizija vrši. Pa kako možemo vjerovati ičemu što dolazi iz usta živih buržoaskih propagandista, medijskih subjekata, obrazovnih institucija, udžbenika, buržoaskih intelektualaca i desničarskih ''pobjednika koji pišu istoriju''? I vrlo često ih hvatamo u laži, a lažu jer moraju da bi održali svoj sistem.

''Sve od jučer, već je davno
Sve je prošlo dok si spavao''
Mladima se isto tako prigovara da ''spavaju'' dok se dešava istorija, da su nezainteresovani za politiku, socijalna pitanja, aktivizam i pobunu. Ipak, nove generacije sve više ne žele da trpe pritiske na radnom mjestu, niti da učestvuju u pljačkaškoj politici građanskog društva. Njihova otuđenost od političkog realiteta je njihov etički bunt, ali i vapaj za adekvatnom alternativom koja ne postoji. Alternativa desnom krilu građanske politike je njegovo lijevo reformističko krilo koje je u praksi pokazalo da bolest građanskog društva samo zaliječi na neko vrijeme nakon čega se ta ista bolest razvije i proširi na čitav društveni organizam dovodeći ga do kolapsa. Ova besmislenost se ponavlja iz decenije u deceniju i odnosi živote. U dubini njihovog duha rađa se žeđ za trajnim rješenjima društvenih problema koja leže u njegovoj potpunoj revolucionarnoj transformaciji, ali oni još nisu dosegli ovaj nivo svijesti da ovu žeđ jasno definišu rječnikom vlastite društvenosti (communis).

''Dok si spavao, dok si spavao
tata se malo zajebavao''
Ovaj ''san'' koji akumulira ljutnju i nezadovoljstvo ostavlja dobar prostor oportunistima da, kroz uhljebljivanje u građanske partije, dodvoravanje ekonomskim despotima i ignorisanju institucionalizovane mržnje i antisolidarnosti među radnim narodom, stvore još jednu novu krizu koja će ostaviti velike negativne posljedice po budućnost novih generacija. Otuda omladina neće popravljati građansko društvo jer se tu nema šta popraviti. Ona će ga morati razrušiti, a na njegovim ruševinama izgraditi ''društveno čovječanstvo'', ukoliko želi da živi umjesto da preživljava.

''Hej dusi naših predaka
Dajte nam da dođemo do predaha''
Time Zoster poentira ovu suštinu u datom stihu. Duhovi naših predaka koji se projektuju u budućnost sprečavaju nas da izgradimo zdravu budućnost. Nacionalizam, religijski dogmatizam, seksizam, mizoginija, patrijarhat, mržnja, teror, smrt, zatvorenost, ograničenost, kultura etničkih ''torova'', strah od autoriteta, strah od otkaza, strah od države, služba vladajućoj klasi, bespogovorno povijanje njenim interesima, kapitalizam itd. Nove generacije koje su apsolutno uvezane na svjetskom nivou, uvezane kulturno, uvezane naučno, njihov svjetonazor postaje objektivan, opštevažeći, nemaju interesa da čuvaju stari poredak. Oni elemente svoje slobode razaznaju u zajedništvu sa drugim, a opet im se kroz odrastanje servira narativ da oni moraju biti ono što su rođenjem dobili - vjera, nacija, identitet, služba kapitalu itd.

Ipak, Zosterova pjesma je samo pjesma i otvorena je interpretaciji, a ukoliko je ona u nama probudila socijalne teme i socijalnu osjetljivost utoliko bolje. Umjetnost koja za cilj ima izgradnju ljudskog znanja na sebi svojstven način ne može biti ništa drugo do revolucionarna.