"Bijela zmija" svukla je svoju posljednju kožu: frontman britanskog hard rock benda Whitesnake odlučio je kako je došlo vrijeme za skidanje uskih traperica i cipela s platformom. U nastavku vam donosim diskografski pregled studijskih albuma jednog od najznačajnijih rock sastava - uz dašak subjektivnosti.
Kada sam prije skoro četiri godine vidjela najavu o velikom koncertu Whitesnakea i Steel Panthera na zagrebačkoj Šalati u sklopu njihove oproštajne turneje The Farewell Tour, ulaznicu sam kupila odmah - ne događa se tako često da ti jedan od najdražih bendova nastupa u relativnoj blizini i to na rođendan! Nije me bilo briga što se mojim ukućanima ideja da idem sama na tako veliki događaj nije sviđala; nije me bilo briga hoću li položiti najteže ispite na godini - jedino što mi je bilo važno je da na vrijeme kupim i autobusnu kartu, i napokon krenem prema jednom od mojih najdražih gradova, na događaj koji ću pamtiti cijeli život.
A onda, samo četiri dana prije datuma koncerta, na internet portalima diljem regije osvanule su vijesti: "koncert u Zagrebu je otkazan zbog zdravstvenih problema frontmana Davida Coverdalea." Vilica mi je u razočarenju tresnula o vreli asfalt. Mjesecima sam se veselila tome, i odjednom, samo tako, jedno veliko ništa. Poput djeteta nisam mogla vjerovati kako nekoga tako legendarnog može pokositi upala sinusa! Ali, i naši uzori su ipak samo ljudi, neki - kao Whitesnakeov frontman - već i u trećem životnom dobu.
Kasnije su članovi Steel Panthera odlučili održati samostalni koncert u Tvornici kulture, što zasad smatram najboljom proslavom rođendana. No, to što mi je jedina prilika da svjedočim spektakularnom nastupu jednog od najvećih svjetskih bendova u povijesti rock 'n' roll glazbe, takoreći pobjegla kroz prste, još uvijek mi ostavlja gorak trag u ustima.
"Ma, bit će oni opet," govorila mi je mama. Iako su roditelji najčešće u pravu, ovoga puta to nije bio slučaj.
Svjetska oproštajna turneja koja je započela 10. svibnja 2022. koncertom u Dublinu, okončana je nastupom na francuskom Hellfest Open Air festivalu u Clissonu, 23. lipnja iste godine, čime su otkazani koncerti u ostatku Europe i u Sjevernoj Americi. Bend od tada nije nastupao, a iako su se, vjerujem, mnogi nadali da bi mikrofon mogao preuzeti Dino Jelusick koji se bendu pridružio 2021. kao prateći vokal i klavijaturist, preuranjenim završetkom turneje mladi hrvatski pjevač okrenuo se vlastitim projektima, što ima smisla jer Whitesnake nije Whitesnake bez Coverdalea - koji je od osnutka benda bio i ostao jedini stalni član.
Bend je formiran 1978. godine, kao instrumentalna pratnja pjevaču Davidu Coverdaleu koji je netom bio napustio Deep Purple, u kojem je pjevao od 1973., a njegov prepoznatljiv vokal krasi albume Burn (1974.), Stormbringer (1974.), i Come Taste the Band (1975.). Whitesnake je tijekom 47 godina postojanja izdao trinaest studijskih albuma, kao i brojna EP izdanja, remastere albuma, glazbene kompilacija i koncertne albume. Iako se zasigurno može reći kako je Whitesnake razvio autentičan zvuk, to nipošto ne znači da im je svaka pjesma na isti fazon.
U ranoj fazi, od 1978. do 1982., ističe se utjecaj blues-rocka - slično onome što u to vrijeme svira i Deep Purple. Albumi Trouble (1978.), Love Hunter (1979.), Ready an’ Willing (1980.), Come an’ Get It (1981.) i Saints&Sinners (1982.), nude neke od bezvremenskih hitova benda, kao što su “Ain’t No Love in the Heart of the City” (originalno izdana na debitantskom EP-u Snakebite), “Medicine Man,” “Fool for Your Lovin’,” “Don't Break My Heart Again,” i onaj koji ste sigurno čuli nebrojeno puta - “Here I Go Again.”
U kratkom razdoblju od 1983. do 1984., Whitesnake naginje komercijalnom zvuku hard-rocka kojim su se proslavile njihove američke kolege. Album Slide It In (1984.) zauzeo je 9. mjesto britanske glazbene ljestvice, što je bendu bio čak četvrti put da je svrstan u top 10 svoje domaće scene. Uspjeh na američkim radio valovima ostvarili su pjesmama “Love Ain’t No Stranger” i “Slow an’ Easy,” a pridonio je i uspon MTV-a i trend glazbenih spotova, koje su za navedene hitove snimili.
Ovaj vjetar u leđa, kao i adaptacija stila uz prstohvat los-anđeleskog hair-metal zvuka, Whitesnakeu donosi pravi globalni trijumf. 1987. objavljuju istoimeni album Whitesnake koji im hitovima poput “Still of the Night” i “Is This Love” donosi do tada najveći komercijalni uspjeh, s preko 10 milijuna prodanih kopija samo u Americi. Pobjednički niz nastavlja se albumom Slip of the Tongue (1989.), na kojem su najviše pažnje privukle pjesme “The Deeper the Love” i “Now You’re Gone.” Završetkom turneje kojom su promovirali ovaj album, Coverdale šalje Whitesnake na pauzu, te se pridružuje Led Zeppelinovom Jimmyju Pageu. Suradnja ovog vokal-gitara dvojca okrunjena je albumom Coverdale/Page.
Whitesnake se službeno ponovno okuplja tek 1997., i izdaje album Restless Heart (koji je Coverdale prvotno planirao kao solo-album). Bend se vraća počecima: ostavljaju se - tad već pomalo i zastarjelih - hair-metal/glam-rock trendova i ponovno se okreću bluesu. Publika nije bila baš oduševljena: smatrali su da je nakon žestine posljednjeg albuma ovo bio siguran ali i dosadan potez.
2003., bend slavi 25. godišnjicu postojanja. Novi članovi su čvrsto zauzeli svoja mjesta, i ovoga puta, uz blues, dodaju i klasični hard-rock zvuk. Pet godina kasnije, album Good to Be Bad (2008.) slovi kao iznimno uspješan, i službeno potvrđuje povratak Whitesnakea na glazbenu scenu. U istom stilu nastavljaju i albumom Forevermore (2011.), a posebnu pažnju privlače pjesme “Love Will Set You Free,” “All Out of Luck” i “Tell Me How.”
U čast vremenu koje je proveo kao pjevač Deep Purplea, Coverdale sa svojim bendom odlučuje napraviti remaster kompilaciju najvećih hitova koje je pjevao od 1973. do 1976., a koja izlazi pod nazivom The Purple Album (2015.).
Posljednji studijski album Whitesnakea izlazi 2019.: Flesh&Blood dosegnuo je zavidno 7. mjesto na britanskoj ljestvici, a Loudwire stavio ga je i na svoju listu 50 najboljih rock albuma te godine. U narednim godinama, bend se fokusirao na kompilacijske albume, a potom i na oproštajnu turneju, koja je, eto, završila kako je završila - nedorečeno: reflektori su se izgasili prije nego što su se zastori spustili, a akteri nisu izveli posljednji naklon publici.
"Dame i gospodo, dječaci i djevojčice, braćo i sestre "Zmije", imam posebnu najavu za vas. Nakon više od 50 nevjerojatnih godina s vama, s Deep Purpleom, Whitesnakeom i Jimmyjem Pageom, posljednjih godina mi je postalo jasno da je vrijeme da svučem svoje rock’n’roll platforme i uske traperice po posljednji put. Kao što vidite, lavlja perika je riješena, ali vrijeme je da završim ovu priču. Volim vas svim srcem. Hvala svima koji su me podržavali na ovom nevjerojatnom putovanju, glazbenicima, ekipi, fanovima, obitelji. Nevjerojatno je, ali stvarno je vrijeme da uživam u mirovini. Nadam se da to možete cijeniti. Još jednom, volim vas svim srcem. Zbogom."
Ovim riječima, u videu objavljenom prije tri dana na službenom YouTube kanalu benda, David Coverdale se uz remiks pjesme "Fare Thee Well" pozdravio s publikom.
Bilo kako bilo, Whitesnake je u svijetu glazbe, posebice kad je rock u pitanju, ostavio neizbrisiv trag. Ne mogu ni zamisliti kako će se glazba slušati za pedeset ili stotinu godina, ali sam sigurna da će Whitesnake naći svoju publiku - taman ona živjela na Marsu! Sve što još mogu reći je: Dave, odmori se, zaslužio si.
Ja ću sada baciti jedno godišnje preslušavanje najdražih pjesama, a vi mi, dragi čitatelji, slobodno pišite u komentarima koji su vaši favoriti Bijele zmije.
Do sljedećeg čitanja!
- Iva
