Veliki pozdrav dragi čitaoci, piše vam vaš najdraži kolumnista bosanskog dark weba Frenkoza. Mnogi od vas su vjerovatno čuli za američkog repera Macklemora koji je 2013. sa svojim hitovima “Thrift shop” i “Can't hold us” osvojio scenu. Njegove pjesme su i danas dio repertoara svakog dj-a, a za svoj prvijenac “The Heist”, Macklemore i Ryan Lewis su osvojili četiri Grammy nagrade. I to ne bilo koje, već: za najboljeg novog izvođača, za najbolji nastup, za najbolju rep pjesmu i, najbitniji, za najbolji rep album godine. Ovaj zadnji Grammy će izazvati mnoge kontraverze kasnije jer je Macklemore te godine bio nominovan u konkurenciji sa Kendrick Lamarom, Drake-om, Jay Z-jem i Kanye Westom. Krema tadašnje rep scene. Pritisak javnosti je bio toliko veliki da se nakon Grammy-a Macklemore lično javio Kendricku i napisao kako je on trebao dobiti nagradu za najbolji rep album. Potez koji će mnogi ismijati i koji će Macklemora koštati skoro cijele karijere. Jer, gdje to ima da jedan reper prizna drugom da je bolji!?

Macklemore je optužen za famozni „cultural appropriation“ jer je kao jedini bijelac u rep kategoriji “oteo” nagradu izvođačima koji su je više zaslužili. Mnogi će ovaj skandal oko Grammy-a smatrati kao Macklemorov pad, i da je poruka Kendricku samo dolila ulje na vatru. A to potvrđuje i nastavak njegove karijere. Albumi koji su uslijedili poslije nisu bili ni blizu uspjeha prvog albuma i njegovih legendarnih singlova.

Tako je Macklemore dugo bio negdje u pozadini. Bavio se muzikom i dalje, ali nekako ispod radara. Svaki novi video spot je brzo nestao u moru drugih izdanja. I tako je bilo sve do prošle godine kada je objavio pjesmu “Hind's Hall” u kojoj je iznio svoju podršku Palestini i građanima Gaze. Nakon nje je uslijedila “Hind's Hall 2”, te najnovija “Fucked up“, koje su bile posvećene žrtvama izraelskog ubijanja. Dok su drugi reperi kao DJ Khalid, koji je čak porijeklom iz Palestine, okretali glavu i držali jezik za zubima, Macklemore nas je podsjetio za šta hip hop upravo stoji. Mnogi su se nadali da je Macklemorov kolega iz kategorije za najbolji rep album, Kendrick Lamar, stao na istu stranu. No ispostavilo se da mahanje zastavom Palestine i Sudana na njegovom Superbowl nastupu nije bilo planirano, nego samoinicijativni protest jednog od plesača. Kendrick do danas nije čak ni komentarisao incident; toliko je velik strah od osude i gubljenja sponzora. Rat u Gazi je trajao duže od godinu dana, a Macklemore je i dalje jedini američki reper koji se usudio za iskorak.

Sa druge strane Atlantika, u Evropi, slika je znatno drugačija. S obzirom da njemačku hip hop scenu većinom čine reperi stranog (čitaj arapskog porijekla), puno je više onih koji su digli svoj glas. Isto je i u Engleskoj i Irskoj. Najbolji primjer su Massive atack i irska rep grupa Kneecap. Trojac koji redovno na nastupima ističe zastavu Palestine i u intervjuima snažno govori protiv izraelskih zločina. No za tradicionalno propalestinsku Irsku to i nije velika vijest.

Jedan negativan primjer koji se nedavno desio je slučaj najpoznatijeg Engleskog repera Stormzija. Stormzy je također bio dio propalestinskog pokreta, te brojnim objavama na društvenim mrežama je iskazao svoju podršku. No do velike promjene dolazi kada potpisuje sponzorski ugovor sa McDonaldsom, nakon čega briše sve svoje objave na temu Palestine. Uslijedio je naravno veliki backlash fanova koji su ga optužili za izdaju i “sell-out”. Osuda ne bi bila toliko velika da je možda u pitanju drugi prehrambeni lanac. Ali pošto je u pitanju McDonalds koji je na udaru bojkota, Stormzijevi fanovi su bili rigorozni. Tako su Stormzijevi plakati širom Engleske prešarani, a njegov Instagram profil je zasut negativnim komentarima. Da bi ironija bila veća, riječ je o reperu koji ima pjesmu imenom „Backbone“. Moglo bi se reći da je McDonaldsov pokušaj rebrendiranja propao; samo je pitanje kome je kampanja više štetila?

I kako to inače biva u teškim vremenima, jedni pokažu kukavičluk i krenu za profitom, dok drugi pokažu hrabrost i kičmu, ili ti ga “backbone”. Macklemore je rizikovao poslovne saradnje, cenzuru, da bude obilježen kao antisemit i simpatizer Hamasa, a Stormzi je odlučio da se proda za čizburger. Ispade da Macklemore ne samo da je zaslužio svoj Grammy za najbolji rep album godine, nego zaslužuje da mu se uruči po jedan svake godine. To se naravno neće desiti jer je Grammy-u bitniji rat dvojice repera nego rat u kojem stradaju djeca i žene. Nije bitan rat u kojem je cijela Gaza sravnjena sa zemljom i za čije građane se trenutno osmišlja etničko čišćenje upakovano u “humanitarno preseljavanje”. Bitno je da posao ide dalje “as usual”, da jedemo svoje čizburgere, pijemo kafe i ne kvarimo raspoloženje sa slikama ubijene djece.