1. ZADATAK
Analiza dramskih situacija – prvi čin drame. Nabrojite dramske situacije u
prvom činu i analizirajte ih proizvoljnom metodom. Ko je dominantan u
dramskoj situaciji, a ko potčinjen? Da li se određeni likovi postavljaju kao
pomagači ili protivnici nosiocima dramske situacije? Šta je cilj nosioca dramske
situacije?
1. SITUACIJA: ANA PETROVNA I TRILECKI
• Nosioci situacije: Ana Petrovna, Trilecki
• Cilj: Ana želi da pobjegne od dosade i samoće; Trilecki traži pažnju i
zabavu.
• Dominantan: Trilecki verbalno; Ana emocionalno.
• Odnos: Trilecki je ulizica i zabavljač, a Ana odlučuje koliko će ga pustiti
blizu.
2. SITUACIJA: ISTI
• Nosioci: Ana, Trilecki
• Cilj: Ana pokušava otkriti koliko je Trilecki iskren u vezi s Grekovom;
Trilecki izbjegava odgovor.
• Pomagač/Protivnik: Ana je protivnik Trileckom jer mu postavlja
nelagodna pitanja o Grekovoj i njegovom statusu.
• Dominacija: Ana dominira pitanjima; Trilecki pokušava da se izvuče.
3. SITUACIJA: ISTI, GLAGOLJEV i VOJNICEV
• Nosioci: Glagoljev, Vojnicev
• Cilj: Glagoljev (nostalgični idealist) brani prošlost i romantične
vrijednosti; Vojnicev (mladi cinik) ih ismijava.
• Protivnici: Jedan drugome – klasični sukob mladih i starih.
• Dominantan: Glagoljev verbalno, ali gubi na težini zbog patetike.
4. SITUACIJA: ISTI, BUGROV, PLATONOV i SAŠA
• Nosioci: Platonov
• Cilj: Unosi život u prostor; komentariše, ''testira'' društvo.
• Dominantan: Platonov – svi reaguju na njega, bilo privlačno ili
odbijajuće.
• Pomagač: Saša – smiruje ga, ali i podržava.
5. SITUACIJA: ISTI
• Nosioci: Platonov, Glagoljev
• Cilj: Glagoljev brani čast Platonovog pokojnog oca; Platonov iznosi
prijezir prema ocu.
• Konflikt: Idealizam protiv ogorčenog realizma.
• Dominantan: Platonov (direktan, nemilosrdan).
6. SITUACIJA: ISTI i GREKOVA
• Nosioci: Platonov, Grekova
• Cilj: Platonov želi zadirkivati, možda i zavesti; Grekova želi da ga
izbjegne.
• Dominantan: Platonov – pokreće akciju, provocira, izaziva reakcije.
• Potčinjena: Grekova – pokušava zadržati dostojanstvo, ali nema
kontrolu nad situacijom.
• Pomagači: Saša – insistira na izvinjenju, smiruje napetost; Trilecki
pokušava posredovati.
7. SITUACIJA: ISTI (bez Grekove) i SOFIJA JEGOROVNA
• Nosioci: Platonov, Sofija
• Cilj: Sofija želi znati ko je on (ne prepoznaje ga); Platonov želi znati je li
ga prepoznala.
• Pomagači: nema ih.
• Konflikt: unutarnji, suptilan.
• Dominantna: Sofija, jer Platonov gubi kontrolu.
8. SITUACIJA: ISTI i ŠČERBUK
• Nosioci: Ščerbuk, Trilecki
• Cilj: Ščerbuk ismijava doktora; Trilecki se brani.
• Pomagači: publika (društvo) – smije se.
• Dominacija: Ščerbuk verbalno.
9. SITUACIJA: ISTI i OSIP
• Nosioci: Osip, Ana, Platonov.
• Cilj: Osip želi biti prihvaćen kao ''pošten građanin''; drugi ga ismijavaju.
• Protivnici: Ana i Platonov.
• Dominantan: cijelo društvo koje ga odbacuje.
10. SITUACIJA: TRILECKI, VENGEROVIČ i GLAGOLJEV
• Nosioci: Trilecki, Vengerovič i Glagoljev.
• Cilj: Otkriti istinu o dopisu.
• Protivnici: Vengerovič (sumnjičav), Trilecki (glumi autora), Glagoljev
(priznaje).
• Dominantan: Vengerovič – otkriva istinu.
ZAKLJUČAK
Platonov dominira svojom energijom, ali često izaziva nelagodu i konflikte. Ana
Petrovna kontroliše društveni prostor – ona je ta koja odlučuje ko je pozvan,
ko jede, ko ostaje. Grekova i Sofija su ključne emocionalne sile koje odbijaju
Platonova i otvaraju dubinske konflikte.
2. ZADATAK
Odaberite jednu scenu koja je po vašoj procjeni dramsko čvorište radnje.
Predložite rediteljska sredstva kojom biste postavili tu scenu: oznake žanra,
karakteristike glumačkog izraza, prostor i mizanscen, druga sredstva.
SUSRET PLATONOVA I SOFIJE (III. ČIN, 1. SCENA)
Ova je scena jezgro jedne epohe i jednog društva u raspadu. Režijska
koncepcija koja koristi elemente postdramskog teatra, multimedije i
dekonstrukcije gledatelje uranja u emocionalnu katastrofu. U vakuum iz kojeg
likovi nikad neće izaći. Jer ni oni sami više ne mogu iznaći rješenje za vlastitu
zastarjelost. U tome leži ključ da se dodatno apstrahira nedostatak
komunikacije i apsolutna nemogućnost korespondencije sa vremenom u kojem
žive. Ta njihova izgubljenost i dojam nepotrebnosti je ono što ih izjeda iznutra.
''Platonov je Hamlet u Rusiji bez kralja. Princ bez misije'' (Meyerhold, 1911.)
Tu se otvara jaka redateljska kontra koja zadire u ono postdramsko i
dokonstruktivističko. Igra s periodom. Likovi u prostoru i vremenu kojem ne
pripadaju i koliko god pokušavali, nikad neće uspjeti.
Platonov i Sofija se nakon puno vremena ponovno susreću; njihova napeta i
intenzivna interakcija kulminira u emocionalno-erotskom naboju i ispitu
moralnih granica. To je trenutak kada se čitava iluzija društvene pristojnosti
urušava pod težinom potisnutih strasti razočarenja i izgubljenih ideala.
Umjesto klasičnih i ustaljenih postavki čehovljevih drama na scenu,
predlažemo postnaturalistički i gotovo meta pristup. Veliku inspiraciju vučemo
iz velikih autora koji su ne samo postavljali Čehova nego i eksperimentirali sa
teatrom, sa onim vizualnim, atmosferskim, ambijentalnim i nemilosrdnim
poput Krzystofa Warlikowskog, Katie Mitchell, Oskarasa Korsunovasa i
Eimuntasa Nekrošiusa. Pod tim mislimo na dekonstrukciju odnosa publika -
glumac, pomicanje vremenskih realnosti, video elemente i fragmentaciju
govora i prostora.
Prostorno bi ostao salon kao simbol onoga što to društvo jest. Glavna
intervencija bi bila igra s periodom. Prostor oko glumaca mora biti derutan, ali
ipak futuristički. Retro, ali moderniji. Tako se postiže konfuzija i
neprilagođenost u kojoj likovi i žive. U tom prostoru, nekadašnji elementi
raskoši, sada postaju ruglo. Scenu, odnosno izvedbeni prostor bi okužila
publika. Sa svih strana. Time se postiže osjećaj voajerizma. Osjećaj da je
scenski prostor kao nekakav terarij u kojem se čuvaju posljednji dinosauri. Kao
da se radi o eksperimentu prilagodbe. Publici se tako i nameće osjećanje ne
samo voajerizma nego i sadizma. Daje realnu sliku onoga što jesmo.
Nemilosrdni, antipatični i distancirani. Bez ikakve sućuti za nekoga tko se ne
snalazi u permanentnim previranjima koja živimo. Mi od njih radimo izložbeni
primjerak. Relikviju kojoj se izdaleka smijemo, sa odmakom. Uvijek sa
odmakom.
U toku scene, mogu se prikazivati i video projekcije koje su jednako tako na
nekom starom filmu koji jedva da se vrti. Time se postiže metafora da mi
nemamo tehnologije da vidimo njihove priče, mi nismo napravljeni da bi ih
mogli razumjeti, njihove istine i senzibiliteti, njihove priče i osjećaji ostaju nam
nepoznanica jer mi nemamo aparat kojim bismo ih dešifrirali. Nemamo metodu
kojom bi ih razumjeli. Ali za to smo krivi sami. Na projekciji bi se prikazivali
zamagljeni, zamrzavajući trenuci iz njihovih života. Što se tiče zvuka, potrebno
je postići osjećaj praznine. Nekakvog šuma koji izluđuje. Taj šum opstruira
publiku u slušanju. Jer mi ih ni ne čujemo, a kamo li da ih razumijemo. Jer smo
im mi i priuštili svijet u kojem nježnost i iskrenost ne postoje.
Naravno da je neizostavan i glumački aspekt, odnosno aspekt rada s glumcima
koji se u ovako konceptualnim inačicama teatra obično, vrlo pretenciozno
zanemaruje. Likovi su nemirni, kao izranjavani, ne znaju što im se događa. U
golemom strahu i grču. Glumačka metoda je nekakav mikroskopski psihološki
realizam koji se razbija naglim gestama i ispadima, jer oni ne mogu da
prihvate naša pravila, našu zgrčenost i našu neiskrenost.
''Čehov ovdje prikazuje inteligenciju paraliziranu djelovanjem'' (David
Magarshack). Zbog toga scena ne smije biti klasična teatarska, glatka, već
sirova, sa mnoštvom eksplozija i dugih tišina u kojoj se likovi pokušavaju
snaći.
Svjetlo je hladno, uvećava prostor. Kontre. Nema topline.
''Drama bez naslova'' nije dovršena jer ni likovi nisu dovršeni, to ide u prilog
ovoj koncepciji u toliko da još nismo napravili likove identičnim nama. Mi
gledamo njihove posljednje trzaje da ostanu svoji, da ne izgube vlastitu
autentičnost i emocije i to nas zabavlja. Kladimo se u to kad ćemo koga
slomiti. A zapravo samo gledamo vlastitu stvarnost koja je kobna za empatiju,
osjetljivost i iskrenost.
3. ZADATAK
Analizirajte sve likove predložene drame. Napravite „podjelu“ od holivudskih
filmskih glumaca za koje mislite da bi bili dobri tumači datih likova.
ANALIZA LIKOVA
Mihajlo Vasiljevič Platonov - razočarani idealist
• Uloga: Glavni lik; provincijski učitelj.
• Simbolika: Utjelovljenje promašenog potencijala i propasti inteligencije.
• Platonov je emocionalno i moralno središte drame. Nekad obećavajući
student s visokim idealima, sada je ogorčeni, sarkastični učitelj,
zaglavljen u braku bez ljubavi. Ljudi ga doživljavaju kao spasitelja,
ljubavnika ili izgubljeni ideal, ali on sam ne vjeruje ni u što. Iako još
uvijek zrači inteligencijom i šarmom, on je pasivan, ciničan i sve više
destruktivan prema ljudima koji ga vole.
• Osobine: Inteligentan, ali emocionalno nesiguran. Karizmatičan, ali
samouništavajući. Ciničan, nemiran, razapet između svijeta ideala i
apatije. Samosvjestan, ali bez volje za promjenom.
• Razvojna linija lika: Platonov je tragični antijunak - uništava sve
odnose oko sebe, ne zato što to želi, nego jer ne zna kako drugačije.
Žene ga progone, ali on ih sve razočara. Njegov osobni pad simbol je
propasti cijele generacije izgubljenih intelektualaca.
• Ključna rečenica: ''Propao sam čovjek, to znam. Ali još sam živ – i to je
najgore.''
Ana Petrovna Vojniceva – udovica aristokratkinja
• Uloga: Vlasnica imanja; jedna od žena zaljubljenih u Platonova.
• Simbolika: Propadanje ruske aristokratije.
• Ana je dostojanstvena, ali osiromašena udovica, koja očajnički pokušava
zadržati svoj društveni status. Platonov za nju nije samo muškarac – on
je podsjetnik na mladost, strast i sve ono što je izgubila. Njena moć je
iluzija, a njezina emocionalna krhkost postaje sve očitija kako drama
odmiče.
• Osobine: Ponosna i elegantna. Emocionalno usamljena. Uvijek traži
potvrdu svoje vrijednosti kroz muškarce.
• Razvojna linija lika: Ana se na početku doima snažnom, ali njezina
unutarnja nestabilnost postupno izlazi na vidjelo. Ona više ne pripada
vremenu u kojem živi, i to je njena tragedija.
Saša (Aleksandra Ivanovna) – vjerna supruga
• Uloga: Platonovljena žena.
• Simbolika: Stabilnost, moral i čistoća u svijet haosa.
• Saša je tiha, ali snažna prisutnost. Ona Platonova voli iskreno, unatoč
njegovim izdajama i ravnodušnosti. U mnogim je verzijama prikazana
kao moralna os koja drži sve na okupu. Njena tragedija je u tome što
ostaje uz čovjeka koji je sve manje vrijedan njene ljubavi.
• Osobine: Odana i strpljiva. Moralno čista i emocionalno postojana.
Ranjiva, ali ne naivna.
• Luk lika: Sašin lik predstavlja ono što je Platonov mogao imati –
stabilan život, istinsku ljubav. Kad napokon ode, to označava njegovu
potpunu moralnu propast.
• Tumačenje: Ona je put koji Platonov nije izabrao.
Sofija Jegorovna – tragična romantičarka
• Uloga: Poćerka Ane Petrovne; tek udana, ali zaljubljena u Platonova.
• Simbolika: Strast koja ruši granice razuma.
• Sofija je emocionalno uzdrmana i impulzivna. Udata je za dobrog, ali
dosadnog čovjeka (Sergeja), no ne može potisnuti svoje osjećaje prema
Platonovu. U njemu vidi spas, izlaz i praznog života. Njezina ljubav nije
racionalna, nego potresna i destruktivna.
• Osobine: Strastvena i romantična. Idealizira ljubav. Rastrojena između
dužnosti i želje.
• Luk lika: Sofija izaziva ključne događaje u drami. Njena veza s
Platonovom dovodi do njegovog konačnog pada – i u nekim verzijama,
ona ga i ubija. Ipak, ona nije negativac – samo izgubljena duša u potrazi
za smislom.
• Simbolika: Sofija je emocionalni haos svijeta koji se više ne može
održati.
Sergej Pavlovič Vojnicev – dobronamjerni naivac
• Uloga: Sofijin muž.
• Simbolika: Nove generacije – nemoćne, ali dobre.
• Sergej je možda najdobroćudniji lik u drami – iskren, optimističan, ali
potpuno nekompetentan za emocionalne oluje koje ga okružuju. Voli
Sofiju, ali ju ne razumije. On je simbol muškarca koji želi biti dobar, ali
ne zna kako preživjeti u stvarnom svijetu.
• Osobine: Naivan i povjerljiv. Ljubazan, ali površno emocionalan. Pasivan
i nesvjestan situacije
• Razvojna linija lika: Sergej postaje sve tragičniji kako drama odmiče.
Njegovo slijepo povjerenje i emocionalna nemoć samo naglašavaju
Platonovljev cinizam i Sofijinu očajničku potrebu za istinom.Ž
• Simbolika: On je nova Rusija – blaga, ali nemoćna.
Porfirij Glagoljev i Ivan Ivanovič Trilecki – ostarjela vlast
• Uloge: Stariji muškarci, predstavnici bivšeg poretka
• Simbolika: Izgubljena autoritet i jaz među generacijama
• Ovi likovi uglavnom služe kao pozadina i simboli prošlog vremena.
Njihova prisutnost podsjeća na društveni poredak koji više ne
funkcionira. Mladi ih ignoriraju, a njihove riječi gube smisao.
• Dinamika likova: Snaga Platonova nije samo u pojedinim likovima, već
u njihovim međusobnim odnosima. Svaki lik predstavlja drugačiji
odgovor na istu bolest – emocionalnu i moralnu stagnaciju društva:
• • Platonov – propali centar oko kojeg se sve raspada.
• • Ana i Sofija – različite strane emocionalne gladi.
• • Saša – tihi moralni kompas.
• • Sergej – nemoćna, moderna nevinašca.
Nikolaj Ivanovič Trilecki – liječnik i skeptik
• Uloga: Brat Sergeja Pavloviča, lokalni liječnik
• Simbolika: Cinizam kao obrambeni mehanizam intelektualca
• Nikolaj Trilecki je inteligentan, obrazovan i duhovit, ali i izrazito ciničan.
On vidi društvenu i moralnu propast oko sebe, ali je potpuno pasivan –
koristi ironiju i alkohol kako bi se distancirao od problema. Ponaša se kao
promatrač, ali i on je emocionalno slomljen.
• Osobine: Sumnjičav i duhovit. Sarkastičan komentator tuđe nesreće.
Očito razočaran životom, ali bez volje da išta promijeni.
• Luk lika: Iako je naizgled samo „sporedan“ lik, Nikolaj često služi kao
svojevrsni glas autora – komentira uzaludnost ideala i ironizira sve što se
oko njega događa. U njemu vidimo čehovljev stil – suptilan humor iza
duboke tuge.
• Simbolika: Inteligencija koja ne vodi nigdje bez empatije i akcije.
Porfirij Semjonovič Glagoljev – Birokrat iz prošlosti
• Uloga: Lokalni sudac, stariji muškarac blizak Ani.
• Simbolika: Beskorisna vlast koja još uvijek postoji – ali samo formalno.
• Glagoljev je predstavnik birokratske klase koja više nikome ne koristi. On
je komičan, zbunjen i često govori besmislice. Njegove riječi imaju težinu
samo na papiru. Prisutnost takvih likova naglašava kako stari sustavi još
postoje, ali su duhovno i funkcionalno prazni.
• Osobine: Zbunjen, dosadan, i bez pravog utjecaja. Pretjerano govorljiv.
Nesvjestan vlastite irelevantnosti.
• Luk lika: On ostaje do kraja figura dekora – ne zato što je nevažan,
nego jer simbolizira političko i društveno mrtvilo.
• Tumačenje: Glagoljev je „glas vlasti“ koji nitko više ne sluša.
Isaak Abramovič Vengerovič – Bankar i manipulator
• Uloga: Židovski financijer; čovjek iz grada koji daje novac aristokratima.
• Simbolika: Novi kapitalizam, tržište koje zamjenjuje plemićke
povlastice.
• Vengerovič je jedini lik iz svijeta novca i bankarstva. On nije emocionalno
uključen u dramu oko Platonova – njemu je važan profit. Aristokrati
poput Ane ovise o njegovim zajmovima, čime on preuzima kontrolu koju
su oni nekada imali.
• Osobine: Proračunat i racionalan. Djeluje s pozicije moći, iako je
“outsider”. Ne pokazuje mnogo emocija, samo interes
• Luk lika: Nema osobni razvoj, ali njegova pojava predstavlja prijelaz s
feudalne moći na tržišnu ekonomiju. On nije tragičan – on je budućnost.
• Simbolika: Vengerovič je budući gospodar društva – novac, a ne krv.
Osip – Cinik i sluga koji zna previše
• Uloga: Sluga u kući Ane Petrovne
• Simbolika: Donja klasa koja promatra i razumije više nego što otkriva
• Osip je neugodan, oštar i sarkastičan. Za razliku od tradicionalnih
„poniznih“ slugu, on je proračunat i često komentira apsurdnost života
svojih gospodara. Ima osjećaj za to tko je slab, tko propada, i zna kako
preživjeti. Ponekad je i zloban, ali istinoljubiv.
• Osobine: Služi, ali prezire svoje gospodare. Ciničan i promišljen. Ne boji
se reći istinu – kad mu se isplati
• Luk lika: Osip je figura „malog čovjeka“ koji promatra raspad svijeta
iznutra. On ne doživljava tragedije kao ostali jer je odavno izgubio iluzije.
• Simbolika: Lik koji pokazuje da su niže klase možda i najmanje naivne.
Marja Grekova + Zaboravljeni gosti
• Uloga: Posjetitelji i članovi šire društvene pozadine
• Simbolika: Nejasna srednja klasa, izbrisana između prošlosti i
budućnosti
• Ovi likovi nemaju duboku ulogu u radnji, ali pomažu prikazati društveni
kontekst. Oni dolaze, odlaze, promatraju i uče. Često se koriste kao
dramaturški alat da bi drugi likovi izrekli svoje misli pred „publikom“.
• Osobine: Neupadljivi, neutralni. Više pozadina nego aktivni sudionici.
Reflektiraju društvenu letargiju
• Tumačenje: Oni su mase koje ne reagiraju ni na tragediju ni na propast
– samo nastavljaju postojati.
Zaključak o sporednim likovima
U Platonovu, čak i najmanji likovi služe kao zrcala i kontrasti glavnim temama:
• Nikolaj Trilecki – komentator koji zna previše, ali ne čini ništa
• Glagoljev – simbol društvene inertnosti
• Vengerovič – tihi osvajač budućnosti kroz kapital
• Osip – glas potlačenih koji više ne vjeruju u ništa
• Sporedni gosti – masa koja sve promatra, ali se nikad ne bori
Čehov, i u svojoj najranijoj drami, već prikazuje svijet u kojem nema “malih”
likova – svi su dio iste tragedije, samo na različitim razinama.
Podjela od hollywoodskih glumaca
- Mihajlo Vasiljevič Platonov - Leonardo DiCaprio
- Ana Petrovna - Meryl Streep
- Saša - Natalie Portman
- Sofija Jegorovna - Scarlett Johansson
- Sergej Pavlovič - Matt Damon
- Nikolaj Ivanovič - Christian Bale
- Porfirij - Anthony Hopkins
- Isaak Abramovič - Gary Oldman
- Osip - Willem Dafoe
- Pjotr i Marja Grekova - Tom Hanks i Julia Roberts
4. ZADATAK
Osmislite okvir za izvedbu navedene drame u jednom od sarajevskih pozorišta.
Napravite podjelu (kao i u stvarnosti, prvi izbor za ulogu su članovi/članice
ansambla, eventualni gosti su izuzetak!). Odaberite adekvatnog
reditelja/rediteljicu i autorski tim.
Drama ‘’Platonov’’ ili ‘’Drama bez naslova’’ bi bila idealna za postavku u
Kamernom teatru 55. Ovaj teatar nosi sa sobom zanimljivu historiju, a zbog
svog koncepta pruža gledaocima povezanost sa samom izvedbom predstave,
da postanu dio nje. Pozornica u Kamernom teatru 55 ima zanimljivu postavku i
velik broj ulaza što omogućuje režiseru da prikaže svoju kreativnost na
visokom nivou.
Za podjelu bi se najbolje držalo članova ansambla Kamernog teatra.
Podjela:
• Mihajlo Vasiljevič Platonov – Muhamed Hadžović
• Sofija Jegorovna – Vanesa Glođo
• Sergej Pavlovič Vojnicev – Boris Ler
• Ana Petrovna Vojniceva – Dina Mušanović
• Nikolaj Ivanovič Trilecki - Senad Alihodžić
• Porfirij Semjonovič Glagoljev 1 – Admir Glamočak
• Aleksandra Ivanovna (Saša) – Maja Izetbegović
• Marija Jefimovna Grekova – Elma Juković
• Kiril Porfirevič Glagoljev 2 – Enes Kozličić
• Vengerovič – Emir Hadžihafizbegović
• Pavel Petrovič Ščerbuk – Sabit Sejdinović
• Gerasim Kuzmič Petrin – Feđa Štukan
• Osip – Davor Golubović
Autorski tim bi predvodio slovenački reditelj Tom Janežić. Scenografkinja i
kostimografkinja Adisa Vatreš – Selimović, a dramaturg Almir Imširević.
Ova drama se može postaviti ''sad i ovdje'' jer kroz svoje melanholične,
izgubljene i kontradiktorne likove oslikava dezorijentiranost i emocionalnu
paralizu savremenog čovjeka, posebno unutar društva koje neprestano traga
za smislom u vremenu besmisla