Ljubav. Osnovna tvar od koje treba biti satkan cijeli svijet, svako biće unutar njega. Cijeli smisao postojanja može se objasniti tom riječju samo ako znaš kako je prepoznati i gdje je pronaći.

U suštini, životni vijek provedeš u traganju. /poput lova na blago/

U jednom periodu života shvatiš da si je pronašla, ali ne u jednom obliku.

/ne, ona nikada nije bila samo jedan oblik/

Pronašla si je u živim bićima, gradovima, prirodi, slikama, pjesmama, osmijesima…

I drugi tragaju za njom.
I drugi je u jednom periodu pronađu.
Neki je pronađu.
U živim bićima, gradovima, prirodi, slikama, pjesmama, osmijesima…

Neki je nikada ne pronađu. /čak ni kada im je ispred nosa/

Ja sam je, u meni najdražem obliku, pronašla u pozorištu.

Pronašla sam je na sceni kada čujem paljenje svjetla.

Kada scena škripi ispod mene.

Kada gledam prazna mjesta koja će se kroz koji sat napuniti onima koji, poput mene, žive pozorište.

Kada čujem žamor i čekam da počne život. /istinski živim na sceni/

Kada igram i buka svijeta postane tiša.

Kada moje tijelo daje dom dušama likova koji pričaju svoju priču.

Kada se odmičem od sebe i postajem neko drugi.

Kada sam na bisu.

Pronašla sam je i kao gledalac koji živi pozorište.
Kada držim kartu u ruci i čekam početak.
Kada sjedim u publici.
Kada se svjetlo gasi te ponovo pali.
Kada živim u komadu koji gledam.
Kada se trudim opažati i upijati što više scene i radnje.
Kada doživim rolerkoster emocija.

Dakle, pronašla sam je u živim bićima, gradovima, prirodi, slikama, pjesmama, osmijesima, umjetnosti i sebi samoj.

Pronalazim je u svakom novom danu, ali onu najveću pronađoh u pozorištu.

Datuma se ne sjećam, nije ni bitno.

Bitno je da sam je pronašla i da se utkala u moje postojanje.

Zauvijek je postala dio mene.

Ja sam postala dio nje.

Zato i osjećam da mi je bivstvovanje na sceni suđeno, jer se na njoj osjećam slobodno, spokojno, voljeno, ispravno.

/pronašla sam dom/

Ljubav je zaista u pozorištu!

Foto Gilles Alonso