Osvrt na predstavu
11.12.2024. godine, na scenu Kamernog teatra 55 postavljena je predstava "Ljubavnice", rađena po istoimenom romanu dobitnice Nobelove nagrade za književnost, Elfriede Jelinek.
Djelo je fokusirano na dva ženska lika, Brigittu i Paulu, te njihove živote koji su naizgled različiti. Naivno možete smatrati da su njihove priče različite, jer Paula zaljubljeno, dječije naivno, sanja svoje snove, a Brigitta na sve načine pokušava dohvatiti i popeti se na stepenice koje će je odvesti u društveni status o kom sanja. Oba lika sanjaju bolji život. Sanjaju ono što su žene generacijama prije njih sanjale "pronalazak i udaju za muškarca koji će im omogućiti status".
Paula upada u zamku slijepog vjerovanja, jer u njihovoj okolini i vremenu ljubav je iluzija. Ne postoji. Sve je samo pokušaj preživljavanja u sredini koja im je srezala krila. Nikada nisu naučile da mogu letjeti visoko i biti sve što žele. Umjesto toga, naučene su da imaju samo dvije uloge:
- biti majka i brinuti se za porodicu
- teško raditi i osigurati si život /kakav takav/
Ove dvije uloge međusobno su povezane, jer jedna uključuje drugu, a poruka je ista:
"Žene su samo figurice koje igraju već unaprijed dobijene uloge ."
Paula vjeruje da je pronašla ljubav u drvosječi Erichu, ali naposljetku shvata da je ništa više do žrtva vlastite iluzije.
Brigitta uspijeva dohvatiti spomenute stepenice koje se zovu Heinz, ali gubi i ono malo slobode koju je imala.
Čitajući roman sažalila sam se nad likovima koji svoju sreću ne traže unutar sebe, već u drugima, a onda sam shvatila da je jedino Paula došla približno tome da vjeruje da je njena sreća moguća unutar nje.
Predstava je napravljena pazeći na svaki detalj, pazeći na prikaz svakog lika kako bi se publika po završetku iste mogla zapitati milion pitanja. Sigurna sam da jesmo.
Glumci su na izvanredan način približili likove o kojima sam čitala, dali im život i predstavili ih onako kako sam ih i zamislila.
Pri završetku predstave mogla sam čuti par komentara starije publike, a onaj učestali je bio: "Vulgarna!"
Ne dijelim mišljenje. Predstava nije vulgarna, već istinita. Bolna i istinita! Vjerujem da je baš tu stariju publiku dotakla, jer su živjeli u vremenu koje im se nešto više od sat i po ponovo odigravalo pred očima. Predstava je dotakla sve generacije koje su se našle u publici, a to je i suština teatra. Da zabavi i nauči. Vjerujem da nas je naučio i opomenuo. Ako bih birala neku "težu" riječ za predstavu bila bi to riječ "mučno".
Mučno vam je kada shvatite da su mnoge djevojke prije vas imale toliko okova oko sebe, a da toga nisu bile ni svjesne, da su živjele ono što mnoge žive i danas, da su živjele pod velom preteče femicida...
Predstava nije vulgarna, već prijeko potrebna kulturnoj sceni Sarajeva!
Slika preuzeta sa stranice Kamernog teatra 55
Autor fotografije: Velija Hasanbegović
