Daske koje život znače…
Duboka misao, zar ne? Koliko samo one čovjeku uljepšaju život… Vjerujte, jedan sam od svjedoka da je pozorište zaista nešto posebno.

Moj put započeo je u Narodnom pozorištu Mostar, a prva uloga koju sam dobio bila je uloga malog Pere Šantića, Aleksinog starijeg brata. Predstavu su producirali Narodno pozorište Mostar, Narodno pozorište Republike Srpske Banja Luka, Hrvatsko narodno kazalište Mostar te Srpska prosvjeta Mostar.

Na audiciju, koju je organizovao pokojni Erol Kadić – srpski glumac i reditelj, mnogima poznat po ulozi Lepog iz serije Naša mala klinika – došao sam s velikom željom i uzbuđenjem.

Na sceni sam imao priliku dijeliti prostor s velikim imenima kao što su Ljiljana Ćekić, Bojan Kolapić, Ivan Skoko, Vedran Vilogorac, pokojni Šerif Aljić i Ajla Hamzić. Predstava nosi naziv „Što te nema“, a govori o životu Alekse Šantića i njegovoj tužnoj ljubavnoj priči s Ankom.

Dolazi nam i 2020. godina, koja sa sobom donosi kovid-19 virus. On je zamrznuo čitav svijet, pa tako i moju karijeru. Dvije godine nisam imao niti jednu ulogu, iako sam tražio, raspitivao se na sve strane i nadao se da će se nešto promijeniti.

Sve do 24.12.2022. godine, kada sam se pridružio Mostarskom teatru mladih. Upravo taj dan bio je ključan, jer je promijenio moj život u potpunosti. MTM mi je pomogao da prepoznam teatar, glumu, film – sve ono što glumu čini umjetnošću. Najveće zasluge za to nosi čitava ekipa MTM-a i zaista ne mogu zamisliti svoj život da se nisam priključio toj priči.

Od tada sam imao priliku da proputujem mnoga pozorišta Balkana, upoznam nove ljude i odigram uloge koje su mi prirasle srcu. Siguran sam da ću cijelog života pamtiti Mostarski teatar mladih kao prekretnicu mog puta i izvor najljepših uspomena.

Prethodnog ljeta imao sam priliku učestvovati u predstavi „San ljetne noći“, u režiji Veronike Franko. Tumačio sam lik Lisandra, a upravo kroz taj lik upoznao sam prijatelje za cijeli život. Bilo je to jedno zaista posebno ljeto, koje smo gotovo u potpunosti proveli radeći na predstavi koja je oduševila publiku u Mostaru, Konjicu i Neumu.

Oduvijek sam volio Šekspira, a posebno „San ljetne noći“, pa sam se u mnogo čemu mogao poistovjetiti sa Lisandrom. Vjerujte mi, mnogo bih dao da samo još jednom, sa istom ekipom, iza stare mostarske biblioteke odigramo tu predstavu i prisjetimo se sunčanih dana prošle godine...

Ostatak moje priče ide uskoro...