Strukturalizam je teorijski pristup koji naglašava strukturu – cjelinu sastavljenu od dijelova koji stoje u međusobnim odnosima. Bitno je da su ti odnosi jednako važni kao i sami dijelovi. Pojam ''struktura'' dolazi od latinskog građa i široko se koristi u različitim disciplinama, od književnosti do antropologije i društvenih znanosti.

Jedan od pionira strukturalizma bio je Claude Lévi-Strauss, antropolog koji je istraživao zajednice kroz ekspedicije i uveo strukturalistički pristup u antropologiju. Važno je razumjeti da strukture ne pripadaju empirijskoj stvarnosti same po sebi, već predstavljaju analitičke modele i spoznajne sheme. Na primjer, periodni sustav elemenata postoji u prirodi, ali njegova organizacija i značenje razvijeni su kroz model koji ljudi koriste za razumijevanje stvarnosti.

U književnosti i kulturnoj teoriji, ključna figura je Roland Barthes. Prvo je radio u okviru strukturalizma, a kasnije postaje zagovornik poststrukturalizma. Njegova knjiga Mitologije prikazuje kako svakodnevne činjenice i ideje dobivaju značenje kroz subjektivne i ideološke okvire, što je važno u analizi dramskih i izvedbenih tekstova. Kritičari koriste ove metode kako bi razotkrili stavove koji se predstavljaju kao objektivni, iako u stvarnosti nose ideološki teret. Primjer je tvrdnja da je pozorište samo ''zabava'', što zanemaruje njegov filozofski, politički i kognitivni potencijal.

Strukturalizam se razvija kao reakcija na pozitivizam i fokusira se na djelo samo, zanemarujući životopis autora, historijski kontekst ili okolnosti nastanka. Analiza strukture podrazumijeva rastavljanje elemenata i proučavanje njihovih međusobnih odnosa. Aristotelova Poetika u ovom smislu može se smatrati ranijim oblikom strukturalističkog razmišljanja.

Poststrukturalizam, nastao kao reakcija na strukturalizam, vraća interpretaciju djela u stvarni svijet, naglašavajući da se objekt analize može promatrati iz različitih perspektiva. Ključni fokus je na metodama: odabir kuta gledanja unaprijed oblikuje način na koji analiziramo umjetnički fenomen. Dok strukturalizam kreće ''od nule'' kako bi otkrio objekt, poststrukturalizam istražuje način na koji opažamo i interpretiramo fenomen, ističući subjektivnost interpretacije.

U sažetku, strukturalizam i poststrukturalizam omogućavaju dublje razumijevanje djela i procesa stvaranja značenja. Prvi naglašava unutarnju organizaciju i odnose elemenata, dok drugi ističe raznovrsnost tumačenja i utjecaj perspektive. Oba pristupa važna su za kritičku analizu, osobito u proučavanju književnih i izvedbenih umjetnosti.