LICA:
PACIJENT (oko 35)
ZUBAR (oko 40)



Pacijent leži na stolici, zuri prema plafonu. Čuje se šuštanje papira,
metal, tiho mumlanje Zubara koji ne dolazi na scenu.
PACIJENT: Oprostite... samo da provjerim... Vi ste doktor Marković, jel'
tako?
ZUBAR (iz pozadine): Jesam, jesam. Samo sekund...
PACIJENT: Naravno... Samo pitam... jer prošli put… pa… da budem iskren,
ostao sam malo... potresen.
Zubar lagano izlazi, nosi masku i rukavice, još ne prilazi stolici.
ZUBAR: Stvarno? Šta se dogodilo?
PACIJENT: Bio neki praktikant. Kažu: ''Mlad je, ali talentovan.'' Ugradio
mi plombu. Bez anestezije.
ZUBAR (zastane): Aha...
PACIJENT: I to nije ni primijetio. Kad sam zaječao, kaže mi: ''Ma to je
psihološki.'' (kratko se nasmije, u grču) Psihološki... Znate li vi kako
''psihološki'' boli kada vam bušilica dodirne živac?
ZUBAR (nelagodno se nasmije): Pa... u teoriji, da.
PACIJENT: Onda je rekao da treba ''testirati granice bola radi dijagnoze''.
(pogleda Zubara ravno u oči) Koji fakultet to uči?
Zubar izbjegava pogled, nešto sortira na pomoćnom stolu.
ZUBAR: Vjerovatno... neka eksperimentalna grana...
PACIJENT: I na kraju je stavio plombu – ali na pogrešan zub. Dva
mjeseca sam žvakao samo lijevom stranom. Počeo sam sumnjati da mi
desna strana atrofira.
ZUBAR: Ne brinite gospodine. Sad ste u sigurnim rukama. (s blagim
osmijehom) Ja sam... stari vuk u ovome.
PACIJENT: Eh ako je tako, onda odlično.
ZUBAR: Eh, sad... ako nije problem da... otvorite širom... lijepo... još
malo... Tako!
Pacijent otvori usta. Zubar pogleda unutra, mrmlja nešto sebi, pa naglo
zastane.
PACIJENT: Je li... sve u redu?
ZUBAR (trgne se): Molim? Naravno! To je... normalno. Mala
hipoglikemija. Nisam doručkovao, znate kako je...
PACIJENT: Aha... pa... možda da uzmete nešto jesti?
ZUBAR: Ma nema potrebe! Mi stomatolozi treniramo da radimo pod...
raznim okolnostima. Ma to su ratne zone, koncerti, svadbe hahahahah...
sve.
Ovime pokuša nasmijati Pacijenta, ali ovaj uopšte nije ni promijenio
izraz svog lica.
ZUBAR: U reduuu... Sad da mi samo opet otvorite usta.
Pacijent ih otvori. Zubar uzima instrumente i počinje raditi. Raznorazne
instrumente stavlja u njegova usta. Sitnim gestama nešto provjerava u
Pacijentovim ustima, ali ne radi niti uradi ništa konkretno.
ZUBAR: Inače... znate, ljudi me često pitaju: ''Zašto si postao zubar,
Markoviću?'' (pauza) A ja kažem: ''Zato što nisam mogao biti pilot.''
(tišina) Ne zbog straha od visine, nego... (nervozno se nasmije) Kad sam
pokušao proći testove, shvatio sam da nisam dobar u matematici.
Pokušao sam učiti, ali integrali, vektori... ništa od toga. Tako sam
odlučio da je bolje raditi s nečim... što na zahtjeva puno računanja.
Zubi... Zubi se samo buše (nervozno se nasmije) To... to je jednostavno.
Pacijent nelagodno klimne glavom.
ZUBAR: Zubi... to vam je... matematika života! Samo što se ne morate
brinuti o vektorima ahahahah!
Zatim mu ruka počne drhtati s instrumentom.
ZUBAR: Ovo... hahahaha... Ma sve je u redu... sigurno...
Samo zamijeni taj instrument s nekim drugim.
ZUBAR: Zanimljivo je... Znate li koja je razlika između zubara i... recimo...
arhitekta?
Pacijent ne zna kako da mu odgovori na to, pa ga samo pogleda.
ZUBAR: Zubi su kao temelji, samo ako pogriješimo... ovaj... ne možete
samo tako popraviti fasadu... kao što ja... popravljam zube... A zna se...
nema u arhitekturi bušilica... kao ove ahahah (uzme bušilicu i digne ju u
zrak da mu pokaže)
PACIJENT: Mhm...
ZUBAR: Zubi... zubi su kao... hm... matematika života, kažem ja! Kad ste
u školi, svi vam govore: ''Pazite na svaki detalj!'' E pa... kad ste zubar, ne
možete baš uvijek... Ponekad se dogodi da... zaboravite... reći pacijentu
da ima karijes, na primjer... ovaj...
Pacijent ga šokirano pogleda, i ovaj to primijeti.
ZUBAR: Ma neee, neee... Ja to... onako... govorim... primjera radi! Malo...
filozofirao nešto. I da... Tu smo... sve pod kontrolom. Samo opušteno. Da,
da...
Nervozno i agresivno uzme novi instrument.
ZUBAR: Znate, kad ste klinac... uvijek ste željeli biti nešto veliko. Jel
tako? Ja sam oduvijek htio biti pilot! Ali... ti testovi su bili prava noćna
mora, znate! Onda mi bilo jasno, matematika i ja – nikada! Ni-ka-da! Svi
mi radimo što možemo, ha? Nikada ne znaš... Možda ćeš jednog dana...
Ne znam... Možda ćeš postati najpoznatiji zubar na svijetu.
Uvijek je u igri matematička ravnoteža, kao kod ovih zubi. Samo se ne
smijemo... Stvarno nikad ne smijemo zaboraviti na detalje. To je važno.
Detalji su ključ. Zubi... Za mene... to je pravo istraživanje... to je uvijek
novo, nepredvidivo. Možda ne matematika, ali uvijek je tu neki, eh... uh...
izazov.
Zatim odjednom mu izvadi sve instrumente iz usta.
ZUBAR: I? Kako vam se čini?
Pacijent ne razumije šta ga ovaj pita, pa se pravi da je skontao:
PACIJENT: Ma sve super... samo, pazite na moj živac, molim vas.
ZUBAR: Naravno, naravno! Sve pod kontrolom! Samo opušteno! Zubi
su... zubi... To nije neka kvantna fizika, jel tako? Hahahaha!
Pacijent pomalo sumnjičavo pogleda Zubara, ali ne reagira. Zatim se
Zubar okrene ka stolu iza i uzme slušalice.
ZUBAR: Ja se zaista izvinjavam... Sad idemo malo intenzivnije... a mene
muzika opušta... a treba da budem... opušten... ovaj...
Stavi slušalice na uši, tipka malo po telefonu, ostavi ga po strani i krene
raditi. Ono što on sluša nije muzika, nego audio tutorial kako očistiti
karijes kod pacijenta i taj tutorijal mi kao publika čujemo, a samo
Pacijent ne. Dok traje uvod tutorijala, Zubar
malo maše glavom, praveći se da sluša muziku, i priprema instrumente
i slično.
ŽENSKI GLAS: ''Kako očistiti karijes?'' Epizoda jedan iz serijala ''Tutorijal
za stomatologe-praktikante'' (Kratka muzička podloga i bušilica u
pozadini) Prvi korak: očistite zahvaćeni dio zuba. Koristite zubnu
bušilicu (Zubar uzme bušilicu) i nježno je vodite oko oštećenog područja
kako biste uklonili sve oštećene dijelove.
Zubar krene bušiti zube, ali sve dublje da Pacijenta to pravo zaboli i
krene pomalo glasno mumljati.
ŽENSKI GLAS: Pazite na dubinu! Nemojte bušiti previše duboko, samo
do mjesta gdje je karijes nestao... (Zubar makne bušilicu i nagne se
ispred Pacijentovih zuba)... tako da ne oštetite zdravi dio zuba (Zubar se
uhvati za glavu) Ako je potrebno, koristite i sondicu za dodatnu
preciznost.
Svaki instrument na stoliću je zapisan da može Zubar prepoznati šta je
šta. On nađe sondu i iskoristi ju.
ZUBAR (dere se): Sad sam u elementu! Zubi i muzika – spoj u savršenoj
harmoniji. Slušajte... svaki pokret mora biti kao nota u simfoniji. I svaka
pogreška – to je kao nesklad!
ŽENSKI GLAS: Nakon što uklonite karijes, isperite zub vodom kako biste
uklonili ostatke.
Uzme vodu-špricu i snažno počne sapirati Pacijentova usta, kao da je
prskalica. Pacijent se otima, ali ga Zubar drugom rukom drži
naslonjenog.
ŽENSKI GLAS: Provjerite sve rubove zuba, da ne ostane nijedna
bakterija ili zaraženi dio.
Zubar mu se opet unese i provjeri detaljno zub.
ZUBAR (nasmije se): Zubi, piloti, arhitekti... sve to isto, samo moraš biti
na vrhuncu svog ritma! A za ritam... moraš imati slušalice!
ŽENSKI GLAS: Zub osušite pomoću zračnog usisavača, kako biste
osigurali da površina bude suha i spremna za plombu.
Zubar uzme zračni usisavač i kao da doslovno želi ''usisati'' Pacijentov
zub. U tom cijelom cirkusu Pacijent pokuša rukama uzeti njegove
slušalice i uspije. Agresivno ustane sa stolice, isključi slušalice i s
telefona se onda čuje:
ŽENSKI GLAS: I na kraju, polirajte plombu kako bi bila glatka i ugodna
za pacijenta.
ZUBAR (nervozno i preplašeno): Eh... to već ne znam... još nisam dotle...
došao...
PACIJENT (ljutito): Ma svi vi zubari, ortodonti... Svi ste vi potpune
budale!
Zatim agresivno izađe. Zubar stoji na jednom mjestu.
ZUBAR: Eh, moj ti, da si znao matematiku bio bi svugdje, samo ne ovdje,
zabijajući se u zube...


KRAJ