Žene u Picassovom životu: Otirači ili boginje?

Da je Picasso danas živ i da koristi društvene mreže, bio bi cancelled u roku od nekoliko minuta.
Svojoj supruzi Françoise Gilot jednom je izjavio: "Za mene postoje samo dvije vrste žena: boginje i otirači".
Njegov modus operandi bio je jednostavan: uzeo bi ženu, pretvorio je u svoju muzu, potpuno je emocionalno iscrpio, a onda je odbacio čim bi se pojavila nova, mlađa žrtva.

Njegova prva velika muza, Fernande Olivier, osjetila je nažalost, tu posesivnost u najgorem obliku.
Picasso ju je, u naletima bolesne ljubomore, doslovno zaključavao u stan kada bi izlazio, braneći joj bilo kakav kontakt s vanjskim svijetom.

Kada se njegova iduća partnerica Eva Gouel razbolila slikar nije gubio vrijeme na tugu – dok je ona umirala od tuberkuloze, on je već naveliko održavao afere s drugim ženama.
Picassov umjetnički ego tražio je stalnu dramu.
Dok je bio u vezi s fotografkinjom Dorom Maar, u njegov je život ušetala bivša ljubavnica Marie-Thérèse Walter.
Umjesto da riješi situaciju, Picasso je tražio od dvije žene da se doslovno potuku u njegovom ateljeu dok ih on gleda i slika.

Svoju prvu suprugu, rusku balerinu Olgu Khokhlovu, psihički je uništavao vodeći mlađe djevojke na društvene događaje.
Kada je Olga zatražila razvod, Picasso je shvatio da bi prema francuskom zakonu morao podijeliti imovinu na pola.
Pošto mu je škrtost bila jača od želje za slobodom, odbio je razvod i ostao je u braku sve do njene smrti, ali samo na papiru.

Françoise Gilot bila je jedina koja ga je svojevoljno napustila i javno progovorila o porodičnom nasilju. Picasso joj se osvetio tako što je iskoristio sav svoj uticaj u svijetu umjetnosti kako bi natjerao galerije da bojkotuju njezine izložbe.
Kada je napisala knjigu o njihovom životu, iz osvete je prekinuo svaki kontakt s njihovom djecom.
Za mnoge njegove muze, preživljavanje Picassa bilo je nemoguća misija. Marie-Thérèse Walter i njegova druga supruga Jacqueline Roque okončale su svoje živote samoubistvom godinama nakon njegove smrti, što mnogi historičari pripisuju dubokim emocionalnim traumama koje im je nanio.

Žene u Picassovoj umjetnosti: Ljepota ili brutalnost?

Picasso je bez sumnje bio vizionar koji je stvorio toliko nevjerojatnih slika i promijenio tok umjetnosti.

Međutim, gledajući slike poput Žene koja plače, danas znamo da ta patnja nije bila samo umjetnička fikcija – to je bila stvarna bol žena u njegovom životu.
Njegova mizoginija i objektivizacija žena nisu samo lažne optužbe, one se prikazuju u njegovoj umjetnosti, gdje se žene često prikazuju kao iskrivljene i dehumanizirane.
Žene u Picassovoj umjetnosti su često apstraktni oblici sa iskrivljenim tijelima, obično spojena sa neživim elementima poput namještaja.

Na primjer, u djelima kao što je Gola žena u crvenoj fotelji, Picasso isprepliće tijelo svoje ljubavnice Walter s namještajem oko nje, čineći nju dekorativnim, neživim predmetom.
Ova tehnika govori i o dubljem, problematičnijem pogledu na žene.
One postaju savitljive, dehumanizirane, transformirane u objekte.

I... Možete li odvojiti umjetnost od umjetnika?

Koji je vaš odgovor?
Možete i dalje cijeniti njegovu umjetnost na zidu muzeja, ali historija je konačno skinula ružičaste naočale: Pablo Picasso je bio briljantan slikar, to svakako, ali i duboko problematičan čovjek čiji je najveći grijeh bio to što je na ljude gledao kao potrošni materijal za svoju umjetnost.