Afričke zemlje očigledno ponovo koriste na svaki mogući način doping kako bi postigli željene rezultate kako bi prehranili svoje porodice. Neke lijeve trke, pobjeđuju u 90% slučajeva dok domaćini ostaju bez titula, te reprezentativnih uspjeha i mnogo čega drugoga. Sveobuhvatno, mjesta nema za druge trkače jer doping kontrole su potplaćene.
Još jedan slučaj koji je šokirao svijet; maratonka Ruth Chepngetich za žene, inače osoba koja je važila kao ženska rekorderka je privremeno suspendirana nakon pozitivnog testa na hidroklorotiazid (HCTZ). Dakle, to je diuretik koji se može da pronađe tokom opsežne istrage koja čini mi se je ponovo zakazala u nekom trenutku jer smatram da je to moglo mnogo prije da se uradi. Mada i sada kasno nije, jer ipak se stalo u kraj afričkim slučajevima gdje doping kontrola je sve više i više opsežnija, dok drugi trkači mjesta nemaju da budu na postoljima spram snage i kvaliteta.
Ovo nije prvi put da se dešava shodno da je unazad par godina a evo i u nekom domaćim trkama širom Bosne i Hercegovine mnogi trkači ostvaruju neke ciljeve iako smatram da sport spaja ljude. Kod nas nema doping kontrole izuzet na Sarajevo Marathonu koji je bio pa su tu mahom organizatori vršili provođenja i bilo je iznimaka, ali većinski su se svi držali kontinuirane forme - zdrav duh u zdravom tijelu.
Dakle doping služi kako bi trkači imali brzinu i snagu te ostvarili neki kvalitet koji bi mogao da bude sveobuhvatan - služi im kako bi ostvarili željene uspjehe bez mnogo truda. Iako je to mnogo tužno, činjenica da prolazi neopaženo čini afričke zemlje vladarima trka, dok nerijetko osobe koje trče bez suplementacije ostvaruju neke lošije uspjehe.
Zapravo ovdje je riječ da je dobila samo dvogodišnju suspenziju umjesto četverogodišnju. I pitam se zapravo gdje je ovdje pravda ako je postoji, kada trkačica koja je učinila jedan dio sramote lične kao i svjetske dobija tako nisku kaznu? Dakle, dobrovoljna suspenzija umjesto organizacijske AIU, čini je da se vrati 2027. godine ponovo na traku ako njezina suspenzije bude zvanično potvrđena.
Nerijetko tragovi HCTZ-a povremeno mogu pronaći kao kontaminant u legalnim farmaceutskim proizvodima. Kodeks WADA zahtijeva minimalnu koncentraciju od 20 ng/mL . U njezinom uzorku koji je pronađen, sadržavao je koncentraciju od 3800 ng/mL HCTZ-a. To je čak nevjerovatnih 190x više u odnosu na dozvoljenu količinu te je razlog suspenzije i očigledan.
Važno je da se napomene da nijedna trkačica u maratonu za žene nije bila ovako kažnjena kao ona, što je čini ekvivalentnom osobom da zapravo razmišljanje predstoji: Kako je moguće da ovoliko blaga kazna bude osobi koja je ipak učinila doping i pokušala prevariti sistem i biti pobjednik lažne prirode?
Ako njezino ime bude zapravo zvanično potvrđeno, a sve više mi se čini da hoće - njezino ime zauvijek ostaje ukaljano i to se teško može da popravi. Ali ipak ona ostaje svjetski rekorder, što opet je previše nerealno za očekivati. Interesantno, ako trkač je pozitivan na testu van takmičenja, sve njegove titule ostaju na snazi i dalje. Dakle, bez obzira na sve očigledno je da trkačice koje imaju doping ne tretiraju se oštro, jer ipak su svjetski prvaci dok neko zbog mnogo lakše činjenice ostaju bez plasmana i nagrada, a ponajviše kazni koje su enormne.
Ostaje nam da vidimo šta će se desiti povodom ovog slučaja, ali činjenica je da ovdje sistem u AIU je pomalo zakazao jer reakcije trkača iz mog okruženja ali i svjetskog kalibra su zapravo podijeljene. Jedni u nevjerici, a drugi sasvim očekivani jer većina trkača želi da ostvaruje enorme uspjehe na osnovu dopinga i prevara, dok prava atletika uzima polako svoj danak u 21. stoljeću.
