"Trenutak koji se pamti za cijeli život i koji je inspiracija svim trkačima Bosne i Hercegovine kao i dijaspore je mladi Emir Hondo. Osoba koja boluje od cerebralne paralize je uspjela u svome snu koji je bio skoro pa nemoguć većini - istrčati 10 kilometara u Konjicu. U pokroviteljstvu KSF-a (Konjic Summer Fest) na čelu sa Mahirom Mujićem kao organizatorom te zajedno sa svojom majkom Amirom Hondo su uspjeli u tom podvigu, a sve to bi bilo nemoguće bez trenera Aldina Ravnjaka koji mu je bio ogroman vjetar u leđa kada je to najpotrebnije bilo."

Specijalno za naš intervju "Trkačka razglednica" je majka Emira Honde, Amira Hondo kojoj se zahvaljujemo na sjajnom intervjuu koji vjerujem da osvaja mnogobrojna srca, te ako nije i tvoje - sada je vrijeme da učini.

1. Kako je došlo do ideje da Emir istrči svojih prvih 10 kilometara?
Naša borba traje od rođenja. Rekli su da neće moći ništa, ali mi smo svaki dan dokazivali suprotno. Ideja da istrčimo 10 kilometara bila je simbol borbe, hrabrosti i vjere. Nije to bila samo trka – to je bila poruka svijetu da Emir može sve - rekla je za "Trkačku razglednicu" majka Emira Honde, Amira Hondo.

2. Kao mlada osoba, šta je motivisalo njega da se okuša baš na ovoj distanci?
Emir voli pokret, energiju i ljude. Iako ne govori riječima, osjeća sve oko sebe. Deset kilometara je bio izazov, ali i prilika da zajedno pokažemo koliko daleko mogu odvesti ljubav i upornost.

3. Konjic je njegova prva trka, podrške izostajalo nije. Kakav je osjećaj proći kroz cilj i biti mu podrška sa strane kao majka?
To je bio trenutak koji se ne može opisati riječima. Mješavina suza, ponosa i zahvalnosti. Gledati ga kako ulazi u cilj – rame uz rame sa mnom – bio je dokaz da ljubav ne zna za granice.

4. Zašto trčanje je izabrao od svih sportova?
Zato što trčanje simbolizira slobodu. Nema prepreka, samo koraci naprijed. I zato što smo u trčanju mogli biti tim – ja njegovi mišići, a on moje srce.

5. Emir je osoba koja priča priču i prožima ono nemoguće. Kakav je Emir iza trkačke scene?
Emir je jedno nasmijano, vedro i borbeno dijete. Iza trčanja, on je heroj svakodnevnih malih pobjeda. Njegova snaga je tiha, ali nepokolebljiva. On uči sve oko sebe kako da se ne predaju.

6. Da li je u planu da istrči još neke utrke i koje?
Naravno! Ovo je tek početak. Planiramo učestvovati na još trka, možda i polumaraton. Naša priča ide dalje – s još više kilometara i još više srca.

7. Šta je ono što tokom trke ga je motivisalo najviše?
Ljudi. Pogledi podrške. Aplauzi. Energija trke. I naš cilj – da završimo ono što su govorili da nikada nećemo moći započeti.

8. Trčanje promoviše zdrav način života. Kakav je osjećaj kada imate trenera koji izvlači ono najbolje iz njega?
To je neprocjenjivo. Imati nekoga ko vjeruje u Emira jednako kao ja, ko vidi potencijal tamo gdje drugi vide granice – to je dar. Takvi ljudi čine da se osjećamo kao da ništa nije nemoguće.

9. Koracima sitnim do cilja; da li bi ponovio sve opet i zašto?
Bez razmišljanja – da. Svaki korak vrijedio je borbe. U tim kilometrima je sadržano sve: i suze i ponos i vjera da se snovi ostvaruju kada ne odustajemo.

10. Koja je njegova motivaciona poruka za sve one koji žele da istrče bilo koju trku?
"Ne slušaj one koji ti kažu da ne možeš. Vjeruj u sebe i kreni, pa makar i sitnim koracima. Ako može Emir – možeš i ti. Sve je moguće kada ideš srcem. ❤️"

Ogromna je čast da ovakve osobe možemo da predstavimo javnosti, jer trčanje spaja nespojivo i nudi nam odgovore na mnogobrojna pitanja čak onda kada se najmanje tome nadamo. Veliko hvala na tome što ste nam pokazali šta je upornost sa željom da i dalje ostvarujete mnogobrojne uspjehe, jer sama pobjeda je početak novoga sna koji ne može da se olako zaboravi. Hvala vam u to ime na svemu, što svojim postupkom promovišete trčanje kao najbolji ambasadori, jer nijedna prepreka ne postoji osim u našim glavama.