Džon Sina, Rendi Orton, Šejmus, Big Šou, Rej Misterio, Andertejker, Kris Džeriko, Tripl H, Hulk Hogan, The Rock, MVP, Kofi Kingston... sigurno se sjećate ovih imena. Gledali smo ih religiozno na OBN televiziji kad god smo imali priliku. Prvo su krenula da ih gledaju djeca, a onda su počeli i odrasli.
Ono što sam sumnjao, ali nisam bio siguran kao dijete, je da je sve namješteno. Nisam bio siguran kako ga namještaju. Bilo kako bilo, volio sam da gledam i žao mi je što su prestali da ih emituju na našim prostorima.
I da, ako vam još nije jasno, namješteni su. Kečeri su krenuli kao vašarska ili cirkuska atrakcija, a onda su prešli na tv ekrane. Iako su se dugo emitovali i predstavljali kao pravi sport, kasnije je već svima postalo jasno da su kečeri samo predstava.
Zapravo, kečeri su dobro izrežirane i inscenirane borbe kroz koje se priča priča. Kao kad biste gledali filmove o Rokiju, ali da možete pratiti mečeve svih boksera Rokijevog univerzuma.
Ili, recimo, gledate seriju o imaginarnom fudbalskom timu, ali možete da gledate utakmice svih timova u toj ligi.
Kečeri zaista jesu rvači ali su i glumci. Za sve poteze koje izvode potreban je strašan i ozbiljan trening, a posebno da se izvedu tako da se ni protivnik ni onaj koji izvodi potez ne povrijedi.

U suštini, kečeri su samo nasilna predstava čiji glumci su je dobro odigrali. WWE franšiza je imala mnoge kontroverze, ali nakon što je glavni čovjek postao upravo svima dragi Triple H, WWE se vratio na stare staze slave.
Volio bih da možemo negdje pogledati stare epizode za našim prevodom, baš one što smo gledali na OBN-u