Nakon 18 godina čekanja, Bosna je ponovo prvak Bosne i Hercegovine. U noći koju će navijači Studenata dugo pamtiti, sarajevski tim je u prepunoj Zetri odolio naletima aktuelnog prvaka, nadoknadio veliki zaostatak i nakon produžetka stigao do titule koja za klub znači mnogo više od jednog trofeja.

Već prije početka susreta bilo je jasno da Bosnu očekuje težak posao. Pobjeda od 76:70 u Laktašima donijela je značajnu prednost, ali ne i mirnu završnicu. Igokea je u Sarajevo stigla sa jasnim zadatkom – nadoknaditi šest poena zaostatka i sačuvati titulu.

Od prvih minuta gosti su pokazali zbog čega godinama predstavljaju standard bh. košarke. Organizovani, agresivni i sigurni u vlastite mogućnosti, brzo su preuzeli kontrolu nad utakmicom. Predvođeni Draganom Milosavljevićem i Nathanielom Pierre-Louisom nametnuli su ritam koji Bosna nije uspijevala pratiti.

Domaći su dobro otvorili utakmicu i preko Jarroda Westa, Michaela Younga, Miralema Halilovića i Edina Atića došli do početne prednosti, ali je to bio tek kratkotrajan odgovor na ono što je uslijedilo.

Kako je vrijeme odmicalo, Igokea je djelovala sve sigurnije. Bosna je teško dolazila do kvalitetnih pozicija u napadu, gomilale su se izgubljene lopte, a gosti su gotovo svaku grešku pretvarali u poene. Krajem prve četvrtine imali su potpunu kontrolu nad susretom, a na poluvrijeme su otišli sa velikih 53:36.

Ni početak drugog dijela nije nagovještavao drugačiji rasplet. Nakon nekoliko vezanih napada gostiju prednost je narasla na 23 poena. U tim trenucima malo je toga upućivalo na mogućnost preokreta.

Bosna je djelovala bez odgovora, dok je Igokea igrala upravo onako kako igra ekipa naviknuta na osvajanje trofeja.

Ipak, sport često zna ponuditi priče koje nadilaze logiku.

Prve znakove povratka donijeli su igrači koji nisu pristajali na pomisao da je utakmica izgubljena. Jure Zubac unio je novu energiju pod oba obruča, Edin Atić pogodio je važan šut kojim je razbio nervozu, a Jarrod West i Petar Kovačević preuzeli su odgovornost u organizaciji igre.

Zaostatak se počeo topiti, a s njim je rasla i energija na tribinama.

Trenutak koji je promijenio atmosferu dogodio se na kraju treće četvrtine. Haris Delalić pogodio je trojku sa zvukom sirene za 61:69 i prvi put nakon dugo vremena stvorio osjećaj da Bosna može do nečega što se ranije činilo nedostižnim.

Posljednjih deset minuta regularnog dijela pretvorilo se u borbu za svaki posjed.

Alfonso Plummer pogađao je kada je bilo najpotrebnije, West je preuzimao odgovornost u ključnim napadima, dok je Atić sa linije slobodnih bacanja donosio prijeko potrebnu sigurnost. S druge strane, Rorie, Milosavljević i Pierre-Louis odbijali su svaki pokušaj domaćih da potpuno preokrenu utakmicu.

Napetost je rasla iz minute u minutu. Svaki koš nosio je težinu titule.

Kada je Petar Kovačević pogodio slobodna bacanja za tačno šest poena razlike, bilo je jasno da će odluka pasti u produžetku. Igokea je imala posljednji napad u regularnom dijelu i priliku da riješi pitanje prvaka, ali Ahmad Rorie nije pronašao put do koša.

Za Bosnu je to bio novi život.

Produžetak je donio još jednu promjenu raspoloženja. Trojka Rorieja za sedam poena prednosti Igokee ponovo je približila pehar gostima, ali domaći nisu odustajali.

Kovačević je odgovorio važnim poenima, Young i Atić nastavili su držati Bosnu u igri, a jedan od ključnih trenutaka dogodio se kada je Diante Caruthers presjekao napad protivnika i lagano poentirao iz tranzicije.

Utakmica je i tada odbijala ponuditi jednostavan kraj.

Igokea je u završnici dobila priliku da odluči pitanje šampiona, ali Nathaniel Pierre-Louis nije pogodio slobodno bacanje koje je moglo promijeniti tok večeri.

Nekoliko trenutaka kasnije stigao je kraj.

Sirena nije označila samo pobjedu u jednoj utakmici. Označila je završetak čekanja koje je trajalo gotovo dvije decenije.

Bosna je ponovo prvak Bosne i Hercegovine.

Pred hiljadama navijača u Zetri, u atmosferi kakva se rijetko viđa na domaćim parketima, Studenti su došli do trofeja koji ima posebno mjesto u klupskoj historiji. Ne samo zbog činjenice da je prekinut osamnaestogodišnji post, nego i zbog načina na koji je osvojen.

Jer titule se pamte, ali se ovakvi povraci prepričavaju godinama.