Dončić je sinoć debitovao za Lakerse (rečenica za koju do prije 10 dana ne bi nikad zamislio da ću napisati) i sasvim je solidno otvorio vrata nove epohe u karijeri. Zabio je 14 poena u 23 minute uz malo ogavne procente, ali zanemarićemo to za sad. Kako je došlo do toga da lice franšize uopće biva ponudjen u trejd razgovorima bez očiglednog razloga? Kako je generalni menadžer Harrison dobio ovu ideju?

Sve je započelo povredom Dončića krajem decembra, a do tog trenutka je bilježio 28 poena, 8 skokova i 7 asistencija. Ove brojke bilježi samo nekolicina igrača u NBA, čak možemo reći da je to elitno društvo velikana. Uzmimo u obzir da Luka ove brojke bilježi od svoje druge sezone te postaje još jasnije da će ovako i nastaviti nakon povrede. Medjutim pojavio se velik problem u očima rukovodstva Mavsa - Dončićeva dijeta. Iskakale su slike i prije Dončića kako puši nargilu i konzumira alkohol ukazivajući na opušten stil života koji ujedno ide uz njegovu nasmijanu personu. Samim tim to ne bi trebalo da bude dovoljan povod za odbacivanje najboljeg igrača u ekipi, zar ne? Pogotovo kada je prethodnu sezonu doveo Mavse do finala. Eh, baš tako NIJE razmišljao vrh Dallasa. Oni su gledali ono trenutno - udebljanog Dončića koji je van kondicije za nastup. Zanemarivajući sve što je mladi fenomen postigao za njihovu franšizu oni su se dosjetili da odbrana osvaja prstenje. Da… ko se toga nije sjetio.

U doba kada je ofanzivni aspekt košarke najrazvijeniji što je ikada bio i u vremenu kada prosječni igrač sa klupe ima sposobnost da ubaci 40 poena govori dovoljno o tome da odbrana više nije ključ pobjede. Koliko god dobro da igrate odbranu ona ne može u potpunosti zaustaviti dobar napad. To se moglo prije 20 godina kada je igra revolvirana oko reketa i dvojki, ali u današnjem dobu nije moguće fokusirati sve snage na odbranu kada igrači lete po terenu i šutaju sa “parkinga”.

Zanemarivajući sve činjenice i čisto po osjećaju Harrison je generalnom menadžeru Lakersa u šali rekao “A šta bi mi ti dao za Dončića?” na šta je Pelinka odgovorio “Šališ se, zar ne?”. Od tog trenutka su krenule priče o najvećem trejdu ikada za kojeg nije znao ni LeBron ni Luka.

Taj apsurdni trejd je ostvaren na isti datum kada su Lakersi 2008. trejdali za Pau Gasola. Za jednog od najboljih košarkaših talenata u zadnjih 20 godina Mavsi su dobili Anthony Davisa, Max Christiea i pik prve runde na draftu 2029. Ovo je ujedno i prvi put u historiji lige da su tokom sezone trejdovana dva igrača sa skorim All-NBA selekcijama jedan za drugog.

Dallas uz Davisa izgleda kao kompletna ekipa (i sa Lukom je bila) te ima potencijal da uradi nešto ozbiljno u doigravanju. Da li ja mislim da će nešto ozbiljno postići? Naravno da ne. U prvoj utakmici za Dallas protiv Houstona Davis je zadobio povredu zbog koje će odsustvovati bar mjesec, ako ne i duže. Luka se s druge strane tek vraća s pauze tako da mu treba vremena da se uigra.

Moje predikcije su jednostavne: Los Angeles će u naredne tri sezone biti šampion u NBA, Dallas neće.

Zanimljiva pozadina trejda jeste implikacija vlasnika franšize koju je nekada predvodio Mark Cuban. Javna je tajna da oni žele premjestiti tim u Las Vegas, mjesto odakle oni potiču te se stvaraju spekulacije oko njihove namjerne “prodaje” Dončića kako bi umanjili entuzijazam navijača za Dallas. U tome su uspjeli jer je dosta navijača otkazalo svoje sezonske karte.

Još je zanimljivija historija menadžera Harrisona koji je razlog zašto Curry idalje nije član Nikea. Dok je bio u Nikeu dobio je priliku da ponudi Curryu prezentaciju o tome zašto bi on trebao ostati tu, a navodno je istu odradio toliko loše da je Curry na licu mjesta raskinuo sve veze sa Nikeom. Toliko o dobrom menadžeru koji zna šta radi.