Dva kola, šest podova. Pobjeda nad Lidsom od 5:0 i pobjeda nad poprilično solidnim Mančester Junajtedom djeluju kao dobar start sezone. Sjajna odbrana, nesavladivi Raja, naoštreni Đokereš, a stigao je i Eze... može li bolje.
Dobro, desila se povreda Odegarda kao i povreda Sake, dva igrača koja su nosila tim, ali te igrače je i prošle godine mučilo zdravlje, pa su bili tako blizu titule. Bili su blizu za napadača koji im je falio. Sad ga imaju.
Imaju i druge igrače. Konačno je Arsenal počeo da troši. Arteta bi trebali da bude zadovoljan i srećan što ima takav budžet. Ipak, taj budžet je Arteti omča oko vrata. Upravo taj budžet isključuje svaki mogući alibi španskog trenera. Dobio je sve, sad je na njemu da uzme titulu. nema veze što su protiv njega uvijek neugodni Gvardiola, dodatno pojačani Liverpul, konačno uigrani Čelzi i Mančester Junajted koji vaskrsava. Plus, tu je Totenhem koji ponovo igra fudbal, te još poneka neugodna ekipa na koju može da se naleti.
Djeluje da je ovo poslednja šansa za mladog, a iskusnog Španca. Djeluje da je ovo poslednja sezona, ako u tribine kluba ne donese trofej, i to ne bilo koji trofej, nego onaj navijačima najvažniji, trofej Premier lige. Liga Šampiona bi bila samo bonus, oni traže domaći trofej.
Igrači koje Arsenal posjeduje su zaista fascinantni. Ne postoji više pozicija u timu na kojoj nemaju jednog od najboljih na svijetu. Upravo zato navijači zamjere Arteti to što Arsenal ne igra lepršavije, zanemarujući da on drugačije ne umije. On je Španac, igranje na posjed mu je u krvi.
Zaboravljaju nemilosrdni navijači i to da je upravo Arteta svojim stilom igre vratio Arsenal među konkurente za titulu. Vidjećemo da li će je ove godine konačno i osvojiti.