Ovo je trenutak kad se reprezentacija vratila sebi. Kad su Edin Džeko i ekipa pokazali da ova generacija ima kičmu, noge i ono između nogu. Pokazali su Zmajevi da mogu primiti gol, pasti, pa ustati i pobijediti. Pokazali su da mogu izdržati pritisak velškog Cardiffa i onda nakon 120 minuta hladnokrvno uzeti penale.
Ovo je ona noć zbog koje se trpi sve – i porazi, i kvalifikacije koje se raspu u baražu, i ona vječna nervoza kad preteška lopta “neće pa neće”. I onda – dođe Cardiff, dođe penal-time, dođe nagrada.
I znate šta je najvažnije? Nije samo ova velika pobjeda Zmajeva. Nije ni penal-serija. Nije čak ni taj osjećaj kad Džeko opet pokaže zašto je institucija, nadskoči sve i postigne gol spasa i slave.
Ovo je trenutak kad se reprezentacija vratila sebi.
Kad su Edin Džeko i ekipa pokazali da ova generacija ima kičmu, noge i ono između nogu. Pokazali su Zmajevi da mogu primiti gol, pasti, pa ustati i pobijediti. Pokazali su da mogu izdržati pritisak velškog Cardiffa i onda nakon 120 minuta hladnokrvno uzeti penale.
I to protiv nezgodnog, ratobornog Velsa, na njihovom terenu, u utakmici generacije za sve, na Cardiff City Stadiumu.
To nije mala stvar. Daleko od toga. To je prekretnica.
A sad ono zbog čega srce ide u šestu brzinu i u nebo u isto vrijeme:
Dolazi nam Italija.
Italija. Četverostruki svjetski prvak. Težak, taktički brutalan protivnik. Ekipa koja zna igrati na rezultat, koja zna “ubiti” utakmicu, koja se kao niko zna izvući i provući. Nije to stvar sreće-oni znaju.
Ali…
Ovo više nije ona Bosna i Hercegovuna koja izlazi da “časno izgubi”. Ovo je reprezentacija koja dolazi iz penal-drame, koja zna da može, koja ima lidera, koja ima i cilj i razlog.
I da budemo potpuno iskreni – ovo je i emotivni reset. Jer svima je trebalo.
Trebao je narodu koji je navikao na razočaranja. Trebalo je reprezentaciji koja je nosila teret prošlosti. Trebalo je Džeki, da još jednom povuče sve nas i pokaže šta znači kapitenska traka. Trebao nam je trenutak da opet povjerujemo.
Sad nema filozofije.
Jedna utakmica. Jedan protivnik. Jedna šansa. Ako ovako izađu protiv Italije – bez straha, s karakterom koji su pokazali u Cardiffu – neće to biti unaprijed izgubljen meč. Biće megdan. Pravi. I izjednačen.
I znate šta je najljepše?
Ovaj put niko ne može reći da su se “provukli”. Ovo je izboreno. Krvavo. Na penale. Na živce. I baš zato – vrijedi duplo.
Zmajevi, kapa dole. Sad idemo preko Italije do Mundijala!
