Možda ne pamtim čuvenog Radomira Antića, jer sam u to vrijeme imao tri-četiri godine, ali jako dobro pamtim Slavoljuba Muslina i te kvalifikacije za Mundijal u Rusiji.

Slavoljub Muslin (rođen 15. juna 1953. u Beogradu, Srbija, FNRJ) je srpski fudbalski menadžer i bivši igrač. Svoju trenersku karijeru započeo je 1989. godine i do sada je vodio klubove iz Francuske, Maroka, Srbije i Crne Gore, Bugarske, Ukrajine, Belgije i Rusije.

Vodio je našu reprezentaciju na 16 utakmica, u vrijeme kada su boje Srbije branili Vladimir Stojković, Branislav Ivanović, Nemanja Matić, Miralem Sulejmani i Adem Ljajić. Tada je Mitrović bio na svojim počecima u reprezentaciji, kada je tek postajao veliko ime. Bila su to lijepa vremena…

U tim kvalifikacijama za Mundijal u Rusiji 2018. započela je i Muslinova era. Snage je odmjeravao s Irskom, gdje je u prvom kolu remizirao u Srbiji, ali je u gostima minimalnom pobjedom donio sva tri boda. Sa Moldavijom je odigrao odlično — deklasirao ih je i na strani i kod kuće (3:0). Protiv Austrije je bilo vrlo napeto, jer smo kući slavili 3:2, a u gostima izgubili istim rezultatom. Sjećamo se i „krvavog“ Velsa i dvije utakmice koje su završene rezultatom 1:1. Ključna je bila Gruzija — kući smo ih savladali 3:1, a gol Aleksandra Prijovića, našeg čuvenog džokera, u gostima protiv Gruzije (0:1) odveo nas je na Mundijal!

Nakon mnogo godina, reprezentativni fudbal u Srbiji postao je praćen i popularan. Nakon niza loših rezultata, našli smo savršenog trenera — Slavoljuba Muslina. Bio je jedinstven — sa prvog mjesta nas je odveo na Mundijal. Sve je bilo savršeno, ali, nažalost, sve što je lijepo kratko traje. Savez se previše miješao u izbor igrača, a samo zato što nije zvao Sergeja Milinkovića-Savića, Muslin je dobio otkaz.

I tako, sve ispočetka — par mjeseci pred Svjetsko prvenstvo, Srbija mijenja svog savršenog trenera. Tada počinje sramotna era Mladena Krstajića, koji nije ambiciozno došao u Rusiju i izjavio da je cilj ispunjen samim plasmanom. A zatim — onaj poraz od Ukrajine 5:0…

Potom dolazi Tumbaković, koji je sjeo na klupu Srbije samo zato što nije htio voditi reprezentaciju Crne Gore protiv tzv. Kosova. Čovjek koji, budimo iskreni, nije imao dovoljno trenerskog znanja. Nakon njega je došao Piksi — i sve je do Katara izgledalo sjajno, ali su stvari poslije počele padati u vodu. I evo nas sada — gdje jesmo, sa skoro nikakvim šansama za Mundijal.

Muslin je ipak uradio najviše i ostavio najdublji trag. Moja najveća želja je da se on jednog dana vrati na klupu Srbije, mada znamo da je to gotovo nemoguće. Ako ne on — nadam se da će doći neko sličan njemu.
Ali ipak, jedan je Slavoljub MUSLIN!