Edin Džeko je, bez dlake na jeziku, najbolji BiH fudbalski igrač u historiji naše države. Edin dolazi pred kraj svoje igračke karijere, a kroz ovaj članak ćemo se prisjetiti njegovih najvećih momenata, te prognozirati kako će izgledati život bez Džeke u igračkom kadru.
Džeko je rođen 17. marta 1986. godine u Sarajevu. Imao je šest godina kada je počeo rat, a u cijelosti ga je proveo u Sarajevu. Džeko je volio igrati fudbal vani sa društvom. Jednom prilikom mu majka nije dala da izađe na igralište, sluteći da će se nešto loše dogoditi. Taj dan, granata je pala na mjesto gdje se Edin igrao sa ostalom djecom od kojih je nekolicina izgubila svoj život.
Po završetku rata Džeko se odlučio učlaniti u Željezničarevu školu fudbal. Igrao je profesionalno tu od 2003. do 2005. godine. Nakon toga provodi dvije godine u Češkoj, a potom odlazi u Wolfsburg 2007. godine. Dalje svi znamo kako se razvijala njegova karijera. Bio je najbolji strijelac Bundeslige, osvojio je i ligu i kup u posljednjoj sezoni tu 2011. godine, te je privukao ogromnu potražnju. Odlazi u Manchester City gdje je proveo 5 godina, uz mnogo problema sa minutažom. Najpoznatiji trenutak u dresu plavih bio je gol za izjednačenje u 92. minuti protiv QPRa koji im je faktički donio titulu Engleske.
Džeko nakon toga odlazi u Romu, a priča se nastavlja. Najbolji strijelac Serie A. Džeko je prvi igrač ikada koji je zabio barem 50 golova u 3 lige od liga petice: Wolfsburg 66 golova, City 50 golova i Roma 77 golova. Nakon toga proveo je dvije sezone u Interu iz Milana, a sada je u Turskoj u Fenerbahćeu. Džeko je također igrač sa najviše golova i utakmica odigranih za našu reprezentaciju. Odigrao je 138 mečeva i zabio 67 golova, posljednji protiv Njemačke prošle sedmice u porazu 2:1.
Džeko je postao sinonim za Bosnu i Hercegovinu. Često, u susretima sa strancima, kada kažete da ste iz Bosne neki odjekuju sa "Džeko!". Teško je uopće zamisliti da dolazi kraj eri Edina, koji puni 39 za manje od pola godine. Vrlo vjerovatno će Edin provesti još dvije sezone igrajući profesionalni fudbal, prije nego se povuče i odluči uživati potpuno u svom životu. Naša reprezentacija će ostati bez glavnog junaka, naša Bosna bez simbola i naše navijačke oči željne još jednog gola prve klase, iako smo ih se kroz posljednjih 20 godina dosta nagledali. Kuda god da život gurne našeg Džeku, mi mu želimo sve najbolje!
