Rezultati Mančester Junajteda ove sezone su loši. To niko ne osporava, niti ko može to da zamjeri Amorimu. Preuzeo je tim u jako lošem trenutku, sa igračima koje nije on birao. Nije uspio da ih probudi. Možda bi neko rekao da ne postoji način da se igrači tog (ne)kvaliteta probude. Ipak, Antoni i Rašford su demantovali ovu teoriju. Antoni je dva kola u Betisu bio igrač utakmice. Rašford izgleda jako dobro u dresu Aston Vile. Izgleda da neki igrači samo u Mančester Junajtedu ne mogu da budu dobri. Uostalom, svi igrači koje danas gledamo u crvenom dresu i koje kritikujemo su nekad bili glavne zvijezde u svojim timovima.
Atmosfera u Junajtedu je toksična. Nešto ne štima. Navijači istovremeno više nemaju vjeru u bolje sutra i očekuju od igrača i trenera čudo koje će ih ponovo napraviti velikim klubom.
Svi znamo onu Murinjovu izjavu da mu je najveći uspjeh u karijeri drugo mjesto sa Junajtedom. Dakle, već tad nije valjalo.
Djeluje da Junajted posle Fergusona nema sistem. Ako se sjetimo, Fergijev tim su činili igrači koji su u Junajtedu postajali zvijezde. Nakon njega počeli su sa praksom da se u tim dovode gotove zvijezde, a trenutno se dovode igrači u razvoju koji se još nisu dokazali, ali za novac koji bi dali i za veliku zvijezdu. Druga opcija su igrači koji su daleko od svog zenita i u velikom su padu forme.
Možda Junajted i ne bi tako poslovao da im reputacija nije narušena i da ozbiljni igrači žele da dođu u crveni dio Mančestera.
Ko zna, možda engleskom velikanu, jednom od najvećih sposrtskih brendova, treba ispadanje u niži rang kako bi se restarstovali i vratili na nekdašnje grane slave.