Kad je dolazio u Partizan svi su se pitali, ko je taj Srđan Blagojević. Nije djelovalo dobro po Partizan. Crno-beli su bili u ozbiljnoj krizi i dolazak Blagojevića je nešto što je djelovalo kao još jedan loš potez. Onda je ovaj, malo poznati trener pokazao šta zna.
Stabilizovao je ekipu, od grupe klinaca stvorio tim i počeo da niže solidne rezultate. Dugo se nije desilo da su Partizan i Crvena Zvezda u ovom periodu sezone egal.
Ispali su iz Evrope, ali to nije bilo za zamjeriti. Plašio sam se tih dana da nam neko ne ukrade Blagojevića. Samo da ga zadržimo.
U ligi je išlo dosta dobro. Onda se desio poraz u kupu. Nakon toga se desio poraz od Čukaričkog u ligi. I šta je Partizan uradio? Smjenio trenera. Partizan je smjenio trenera zbog dva poraza, kao da su Bajern Minhen ili PSŽ, timovi koji stalno pobjeđuju, a ne tim koji nije napravio značajan rezultat poslednjih deset godina.
Uprava Partizana glumi upravu nekog velikog kluba, umjesto da na razboj tima gleda kao na dugoročni projekat kojim će da diriguje upravo Srđan Blagojević, i da gledaju kako da mu sačuvaju okosnicu tima.
Nažalost, sad je kasno da se plače. Tim ponovo preuzima Marko Jovanović i opet se pokazuje nepoštovanje prema njemu jer ga ponovo vide kao privremeno rješenje.
E moj Partizane...