Prvi svjetski rat završio je 11. novembra 1918. u 11 sati. Igrači i članovi uprava koji su bili mobilizirani u vojske vraćaju se u Sarajevo. Po njihovu povratku, obnavlja se rad klubova koji je bio zamrznut tijekom četiri ratne godine.
Svetislav Gerovac, član Srpskog športskog kluba, još je 1917. godine u Odesi okupio dostupne igrače i odigrao nekoliko utakmica. Nažalost, rat nije preživio Blažević, jedan od prvih igrača Srednjoškolskog kluba, koji je preminuo u Dobruži u Rumunjskoj.

Godine 1919. u Zagrebu je pri Jugoslavenskom nogometnom savezu registrirano pet sarajevskih klubova: Srpski športski klub, Hrvatski športski klub, Muslimanski športski klub, Židovski športski klub i Radnički športski klub Hajduk. U razdoblju 1918. – 1919. dolazi do promjena naziva klubova. Muslimanski ŠK 15. jula 1919. mijenja ime u Jugoslavenski muslimanski ŠK. Židovski športski klub je 23. decembra 1918. održao sjednicu u prostorijama židovske škole u Sarajevu, gdje su društva „Židovsko gimnastičko društvo“, „Židovski športski klub“, „Bar Kohba“ i „Hakoah“ konstituirala glavnu skupštinu radi ujedinjenja. Skupština je odlučila spojiti sve tadašnje židovske športske korporacije u jedno društvo pod nazivom: Židovsko sportsko društvo „Bar Kochba“ (Hagudat leoimit leitamelut Bar Kochba).
Hrvatski športski klub 1919. godine otvara igralište na Kovačićima (Grbavica), a 1922. na njemu podiže tribinu za gledatelje. Godine 1920. Srpski ŠK i RŠK Hajduk zajedničkim snagama otvaraju igralište Skenderija. Na Skenderiji je RŠK Hajduk 1928. godine otvorio tribinu, što je obilježeno prigodnim turnirom. ŠK Slavija 1926. godine napušta Skenderiju i odlazi na vlastito igralište „Stadion“ na Marijin Dvoru, teren koji je pripremljen za Sokolski slet održan 1925. godine.
Sarajevski nogometni podsavez (SNP) osnovan je 1920. godine, a prvi predsjednik bio je dr. Feodor Lukač. Već iste godine održano je prvenstvo Sarajeva u kojem titulu odnosi RŠK Hajduk. U sezoni 1920./1921. titulu ponovno osvaja RŠK Hajduk, a pobjednički pehar bio je dar sarajevskog zubara i kolekcionara g. Mirka Komosara. Pehar je bio izložen u manufakturnoj radnji g. Živojnovića u Štrosmajerovoj ulici.
Na osnivanje novih klubova utjecala je i okupacija Rijeke od strane Gabrijela D'Annunzija i proglašenje neovisne države. Mnogi Riječani napuštaju svoj grad i naseljavaju se u Sarajevu, gdje osnivaju Klub riječkih izbjeglica koji je igrao utakmice s domaćim klubovima. Zbog velikog broja igrača, 1920. godine osnivaju se dva nova kluba: ŠK Šparta i Atletik klub (AC) Troja. Zanimljivo je da je AC Troja osnovana na inicijativu Adolfa Henija i Emila Stanija, bivših članova RŠK Hajduka koji su zbog dolaska Riječana izgubili mjesto u ekipi. AC Troju policija je raspustila i zabranila 1925. godine pod optužbom da je komunistički klub. ŠK Šparta rasformirana je u sezoni 1927./1928.
Srpski ŠK 15. februara 1921. mijenja ime u Slavija, dok Hrvatski ŠK 22. marta 1921. postaje Sarajevski akademski športski klub (SAŠK). Zanimljivo je da je drugi prijedlog za ime SAŠK-a bio „Zmaj od Bosne“. Početkom dvadesetih godina SAŠK i Slavija zajednički organiziraju gostovanja klubova iz Srbije, Hrvatske, Austrije, Njemačke i Čehoslovačke, radeći na promociji nogometa. SAŠK je čak pregovarao s torinskim Juventusom o odigravanju prijateljske utakmice.
Godine 1921. radnici željezničke radionice osnivaju Sarajevski željezničarski športski klub (Željezničar), koji prve utakmice igra u rujnu te biva uvršten u SNP. Tijekom dvadesetih godina Jugoslavenski muslimanski ŠK mijenja ime u Sarajevski jugoslavenski muslimanski ŠK (1921.), a zatim u Sarajevski športski klub Osman (1926.), nakon čega se iste godine raspušta. Specifična je priča Olimpijskog športskog kluba (Olimpija) s Dolac Malte. Klub je osnovan 1926., a 1928. je u SNP-u predao sve utakmice. Godine 1929./1930. Olimpija je bila upletena u aferu oko borbe za vlast u savezu između SAŠK-a s jedne strane te Slavije i Hajduka s druge. Kako su simpatizeri SAŠK-a dugo vodili SNP, ostali klubovi tražili su pošteniji odnos. Olimpija je tada, iako neaktivna, registrirala igrače Željezničara i Hajduka kako bi SAŠK-u osigurala glasove. Nakon pobune klubova, igrači su vraćeni u matične sredine, a Olimpija je raspuštena, da bi se kasnije odlukom JNS-a vratila u savez kao ŠK Jugoslavija (1930.).
Krajem dvadesetih osnovani su i ŠK Hrasničar (nastao spajanjem klubova Čaplja i Hrasno, s nadimkom „Seljaci“), ŠK Borac (vjerojatno radnički klub), ŠK Sloga (povezan sa srpskim pjevačkim društvom Sloga), ŠK Petar Kočić (klub srpske nacionalne omladine) te RŠK Jedinstvo, koji je nosio crvene boje i bio član saveza radničkih klubova.
U razdoblju od 1918. do 1930. samo su tri kluba bila prvaci Sarajeva. U sezonama 1920. i 1920./1921. prvak je bio RŠK Hajduk. Od sezone 1921./1922. do 1928./1929. dominirao je SAŠK, dok su sezone 1928./1929. i 1929./1930. pripale Slaviji. SAŠK je redovito nastupao u završnicama prvenstva Jugoslavije, a u prvoj sezoni (1922./1923.) igrao je finale protiv zagrebačkog Građanskog. Prva utakmica završila je 1:1, dok je u ponovljenom susretu Građanski slavio s 4:2.
Razdoblje su obilježile i velike igračke zvijezde. Najveća je bio Ferdinand Ferry Götz, Bečanin rođen 1897., vrstan nogometaš, trener i teniser koji je u Sarajevu imao i sportsku trgovinu. Ivan Krajnc Vanek bio je najbolji centarfor tog doba, a karijeru je gradio u Željezničaru i Hajduku. Ruski emigrant Ivan Pidin nastupao je za SAŠK i Hajduk preko dvadeset godina. Golman Rudolf Kinčić (Željezničar, Đerzelez) ostao je upamćen kao redoviti izvođač kaznenih udaraca. Krajem desetljeća stasale su zvijezde poput Slavka Zagorca i Zdravka Pavlića (Slavija). RŠK Hajduk dao je i dva reprezentativna vratara: legendarnog Franju Glasera i Sergeja Demića.
Važan doprinos dali su i funkcionari: Nedžad Sulejmanpašić (igrač HŠK-a, funkcionar SAŠK-a i suosnivač Đerzeleza), Šime Rupčić (dugogodišnji predsjednik SNP-a od 1928. do 1939.) te Antun Felver. Felver, bivši igrač i sudac, ostao je upamćen pod nadimkom „Elver“ (jedanaesterac) jer je dosudio nepostojeći penal za Građanski protiv Jugoslavije, a kasnije je doživotno izbačen iz nogometa zbog malverzacija.