Pobjedom nad Letonijom u Leskovcu, Srbija se i zvanično oprostila od Mundijala u Sjevernoj Americi 2026. Selektor Srbije, Veljko Paunović, upisao je i svoju prvu pobjedu na klupi nacionalnog tima. Ipak, ono što je žalosno jeste da smo na odmor otišli sa golom zaostatka, odnosno gubili smo 0:1 na domaćem terenu.

Međutim, ulaskom Aleksandra Kataija u igru sve se mijenja. Upravo preko njega reprezentacija Srbije dolazi do poravnanja, a mali Stanković, u stilu svog oca Dekija Stankovića, donosi presudan pogodak i pobjedu rezultatom 2:1. Nažalost, ništa od Mundijala i u Americi se dogodine neće čuti Bože pravde. Zbog toga se postavlja i veliko pitanje – da li će Veljko Paunović uopšte voditi reprezentaciju u nadolazećoj Ligi nacija, ili će svoj mandat na klupi A tima završiti nakon samo dvije utakmice.

Ove kvalifikacije ostaviće gorak utisak u navijačima Srbije, jer je nacionalni tim ponovo pokazao nestabilnost i nedostatak kontinuiteta u igri. Uprkos tome što je selekcija puna talentovanih pojedinaca, izostala je timska hemija, a ključni mečevi bili su obilježeni padovima koncentracije i lošim ulascima u utakmice. Posebno će se pamtiti izgubljeni bodovi u duelima u kojima je Srbija objektivno bila favorit, što je na kraju i dovelo do toga da plasman na Mundijal izmakne za svega nekoliko koraka.

Navijači su očekivali više, posebno nakon prethodnih velikih takmičenja na kojima je Srbija pokazala znake napretka. Ipak, ove kvalifikacije jasno su ukazale na to da reprezentaciji nedostaje dugoročna vizija, stabilnost na klupi i jasna strategija u ključnim trenucima. Upravo zato, pred Savezom i selektorom — bio to Paunović ili neko drugi — stoje ozbiljna pitanja i odluke koje će odrediti budućnost srpskog fudbala.