Čuvaj glavu. Čuvaj sebe.

Znaš ono kad se udariš pa ti ostane modrica? Vidiš je, boli, ali prođe. E sad zamisli da postoji udarac koji ne ostavlja modricu, ali s vremenom može promijeniti kako razmišljaš, kako se osjećaš, pa čak i tko si. Upravo zato ovo pišem. Ne samo kao netko tko zna ponešto o zdravlju i sportu, nego i kao netko tko je proveo skoro "čitav život" trenirajući i boreći se – u karateu, kickboxingu, boksu, tajlandskom boksu, kung fuu. Bio na prvenstvima, nosio zastavu svoje zemlje, pobjeđivao i gubio. I sve to volim. Ali isto tako znam da u kontaktnim sportovima, posebno onima gdje se udara u glavu – kao što su recimo boks (naročito profesionalni), UFC/MMA, kickboxing i tajlandski boks (gdje su dozvoljeni udarci punom snagom, odnosno nokauti) – postoji i ona druga strana medalje koju rijetko vidimo i o kojoj se vrlo malo govori. Svjestan sam da danas skoro svi, a posebno mladi, uživaju gledati UFC borbe u kavezima. Ali ovu priču - ukoliko je još niste čuli - zaista morate čuti...

Priča o CTE

To je ozbiljna bolesti mozga koja je povezana s repetitivnim (ponavljanim) udarcima u glavu. Neki je zovu tiha opasnost, jer ne dođe odmah. Godinama nakon što neki sportaš završi karijeru, CTE može “isplivati” – i tada kreću problemi: depresija, anksioznost, promjene raspoloženja, problemi s pamćenjem, zbunjenost, pa čak i ponašanja koja osoba prije nije imala – agresivnost, impulzivnost, tuga, povlačenje u sebe.

Što zapravo znači CTE

CTE je skraćenica od Chronic Traumatic Encephalopathy (kronična traumatska encefalopatija) – teško ime, ali jednostavno rečeno: bolest mozga koja se razvija polako, zbog mnogo udaraca u glavu kroz duži period. Mozak se s vremenom mijenja. Neki dijelovi se oštete, a to utječe na misli, osjećaje, ponašanje.

Kako to izgleda u stvarnom životu

Mnogi veliki borci završili su s problemima za koje se vjeruje da su povezani s CTE-om:
• Muhammad Ali "The Greatest", legenda boksa, godinama je imao poteškoće s govorom i kretanjem. Umro od posljedica Parkinsonove bolesti.
• Gary Goodridge "Big Dady", poznati MMA i kickboxing borac, danas jedva pamti stvari i često ne zna gdje se nalazi. Službeno dijagnosticiran sa CTE. Danas otvoreno govori o svojoj bolesti i upozorava borce.
• Jerry Quarry, bivši profesionalni boksač. Quarry je bio poznat kao hrabar i čvrst teškaš koji se borio protiv nekih od najboljih boraca svoje ere, uključujući Muhammada Alija, Joea Fraziera i Kena Nortona. Imao je 66 profesionalnih mečeva, a počeo je pokazivati znakove demencije već u ranim četrdesetim godinama. Umro je sa 53 godine. Posljednje godine života proveo u teškom zdravstvenom stanju, s ozbiljnim kognitivnim oštećenjima. Nakon smrti, obdukcija je potvrdila CTE.
• Chris Benoit, profesionalni hrvač, tragično je završio – a nakon smrti mu je otkriveno teško oštećenje mozga. Analiza mozga pokazala je ozbiljan stadij CTE-a.
• Spencer Fisher "The King", bivši UFC borac, povukao se zbog neuroloških problema, a kad je govorio javno, mnogi su se prvi put počeli pitati – koliko nas sport stvarno košta?
• Mark Hunt, bivši UFC i kickboxing borac, javno je govorio o simptomima (gubitak memorije) koji ukazuju na moguće oštećenje mozga. Sam je tvrdio da mu je dijagnosticirana početna demencija (što nije službeno potvrđeno).
• Wanderlei Silva, legendarni MMA borac iz PRIDE-a i UFC-a, javno je govorio o simptomima poput gubitka pamćenja, problema s govorom i emocionalnim nestabilnostima. On je jedan od rijetkih boraca koji su javno priznali simptome povezane s CTE-om i aktivno sudjeluju u podizanju svijesti o posljedicama ponavljanih trauma glave u borilačkim sportovima.
• Branko Cikatić, legendarni jugoslavenski i hrvatski kickboksač i prvi pobjednik K-1 Grand Prix turnira 1993. godine. Umro je od posljedica Parkinsonove bolesti 22. ožujka 2020. godine.. Neki sugeriraju da je imao i demenciju, a poznato je da Parkinsonova bolest u kasnijim fazama može dovesti do kognitivnih poremećaja i demencije kod određenog broja pacijenata.
• Marijan Beneš, uz Matu Parlova legenda ne samo boksa već i sveukupnog sporta u SFR Jugoslaviji. Bolovao je od Alzheimerove bolesti u posljednjim godinama svog života, a ostao je bez oka još ranije u vrijeme dok se borio. Njegovo zdravstveno stanje se sve više pogoršavalo, do te mjere da je na kraju koristio invalidska kolica i imao velikih poteškoća s govorom. Nekadašnji TV komentator Dragan Nikitović rekao je za njega da je “najveći tragičar našeg ringa". Umro je 4. rujna 2018. godine u Banjaluci.
• Floyd Patterson, bivši svjetski boksački prvak u teškoj kategoriji, bolovao je također od Alzheimerove bolesti u posljednjim godinama svog života. Prema izjavama članova obitelji i dostupnim izvorima, simptomi bolesti pojavili su se otprilike osam godina prije njegove smrti 2006. godine .
• Joe Bugner, bivši poznati profesionalni boksač u teškoj kategoriji, poznat po tome što je bio britanski, europski i Commonwealth šampion, kao i po tome što se borio po 15 rundi sa Muhammadom Alijem (dvaput) i Joe Frazierom. Bugner je isto obolio od Alzheimerove bolesti. Pati od teške demencije, živi u domu za stare i nemoćne osobe u Brisbaneu, Australija, i ne sjeća se nijednog svog meča.

Zajedničko svim gore spomenutim sportašima, bez obzira na njihovu sadašnju ili prethodnu slavu i uspjehe, jest to da su, svaki na svoj način, platili visoku cijenu života obilježenog udarcima, ostavljajući sve nas da se pitamo vrijedi li ikada zdravlje i razum žrtvovati za aplauz i medalje. A tu su i mnogi drugi nespomenuti, koji su u sličnoj situaciji, ali se o njima uglavnom ne govori, bilo zbog zaborava, srama ili jednostavno zato što nisu bili dovoljno poznati da bi njihova bol dospjela u javnost.

Kako saznati da nešto ipak nije u redu

Znakovi mogu uključivati:
• nagle promjene raspoloženja (ljutnja, tuga bez razloga),
• zaboravnost i problemi s koncentracijom,
• osjećaj da više “nisi svoj”,
• depresija i tjeskoba,
• poteškoće u govoru, hodanju, ravnoteži (u težim slučajevima).

Važno

Simptomi se ne pojavljuju odmah.
Neki počnu u godinama za vrijeme borbi/natjecanja.
Ali neki se pojave tek godinama nakon zadnje borbe ili udarca.

Kako se zaštiti

✅ Slušaj svoje tijelo. Ako si ikad doživio potres mozga—uzmi pauzu. Dužu nego što misliš da treba. Mozak treba vrijeme za oporavak.
✅ Educiraj se. Nauči prepoznati simptome i reagiraj na vrijeme. Znanje spašava.
✅ Postavi granice. Treneri i škole borilačkih sportova trebaju znati granice. Nije slabost tražiti odmor—prava je hrabrost znati stati.
✅ Pričaj. Ako nešto nije u redu—reci nekome. Roditelju, treneru, prijatelju, psihologu. Niko ne može čitati tvoje misli.
✅ Štiti glavu. Koristi dobru zaštitu, izbjegavaj nepotrebne jake kontakte i izmjene brojnih udaraca, daj sebi vremena između treninga. Tvoje zdravlje je važnije od bilo kojeg sportskog rezultata.

Ima li lijeka za CTE

Nažalost – još ne. Ne postoji definitivni test za dijagnozu CTE kod živih osoba. Mnogi borci pokazuju simptome slične CTE-u, ali i drugim neuro-degenerativnim bolestima. CTE se može sigurno dijagnosticirati tek nakon smrti. Sve što možemo danas je prepoznati znakove, usporiti napredovanje i pomoći ljudima da se nose s tim. Ali ima nade – sve više se govori o tome, sve više znamo. Znanost napreduje. Što više ljudi zna za CTE, to će više sportaša dobiti pomoć – i to na vrijeme.

Za kraj – najvažnije

Sport je divna stvar. Uči nas disciplini, snazi, prijateljstvu i hrabrosti. Uči nas kako da padnemo i ustanemo, kako da budemo bolji ljudi. Ali nijedna medalja, nijedan rekord i nijedan aplauz nisu važniji od zdravlja i života. Jer kada svjetla reflektora utihnu i kada dlanovi zašute, ostaje samo tvoje tijelo, tvoj um i tvoj život.
Ako treniraš—svaka čast!
Ako voliš borilačke sportove—još bolje!

Samo nikad ne zaboravi

👉 Glavu imaš jednu—čuvaj je.
👉 Mozak je nezamjenjiv—pazi na njega.
👉 Zdrav um je najveće blago koje nosiš kroz život.


AUTOR:
Nenad Bakaj je iskusni majstor borilačkih vještina s crnim pojasom u karateu, kickboxingu i kung fu borbi. Šest puta kickboxing šampion bivše Jugoslavije u srednjoj kategoriji (75 kg) i osvajač medalje na Europskom prvenstvu (WAKO). Reprezentaciju ex-Jugoslavije predstavljao tri puta na svjetskim i tri puta na europskim prvenstvima. Bio biran za međunarodna natjecanja u kickboxing reprezentacije Bosne i Hercegovine, ex-Jugoslavije (SFRJ) i Australije. Prvi karatista koji je bio biran na listu Deset najboljih sportaša Bosanske Krajine 1988. godine u organizaciji banjalučkog list "Glas". Pored bogatog natjecateljskog sportskog iskustva, međunarodni je kickboxing sudac (WAKO) i trener, te diplomirani socijalni radnik sa specijalizacijom iz mentalnog zdravlja (University of Queensland) i magistarskom diplomom iz rehabilitacijskog savjetovanja (Griffith University). Osim toga, certificirani je stručnjak za integrativno mentalno zdravlje (CIMHP) sa višegodišnjim radom u oblasti psihosocijalne podrške, te posebnim interesom za povezanost prehrane, fizičkog i mentalnog zdravlja. S ponosom ističe da je na biljnoj prehrani od 1997. godine.