Ovogodišnji Međunarodni dan mladih ostao je u sjenci nezapamćene tragedije u novijoj
istoriji Crne Gore. Na razdaljini od samo nekoliko stotina metara, život je nastajao i gubio se
u isto vrijeme…
Na Cetinju, gradu u kom se vremenske prilike mijenjaju iz časa u čas zbog njegovog
geografskog položaja, niko nije ni slutio da će jedna međunarodna manifestacija poput Dana
mladih imati isto tako nepredvidljiv epilog - da se, na kraju krajeva, neće ni održati do kraja…
Pod pokroviteljstvom NVO Mreža za mlade Crne Gore, kao krovne organizacije mladih, u
saradnji sa Prijestonicom Cetinje, TO Cetinje i Ministarstvom sporta i mladih, 12. avgusta se
u ovaj grad slila omladina iz svih krajeva Crne Gore, da u velikom i predivnom Njegoševom
parku proslavi svoj dan. Uz muziku, čist i svjež vazduh i zelenilo sa svih strana, mladi su se
družili, uživali, ručali i večerali na otvorenom. Održano je i deset radionica, na kojima su
mladi, u skladu sa svojim interesovanjima, imali priliku da se međusobno bliže upoznaju.
Kruna svega trebalo je da bude i koncert za mlade, upravo tu u parku, od 18 do 22 h.
Koncert nije održan iz poznatih bezbjedonosnih i humanih razloga, pa je tako manifestacija
ostala nedovršena.
Mladi su, nakon uvodnih riječi čelnika Prijestonice i predstavnika NVO Mreže za mlade, u tri
grupe otišli u obilazak pet cetinjskih muzeja: Njegoševe Biljarde, Istorijsko-umjetničkog
muzeja - Vladinog Doma, Muzeja kralja Nikole, Muzeja novca i Etnografskog muzeja.
Nakon slobodnog vremena za druženje, uslijedile su radionice u različitim djelovima parka.
Idilu saznavanja i upoznavanja, oko 16 h, uzdrmala je pucnjava koja je, iz sigurnosti
krošanja, djelovala kao svadbeno ili drugo veselje. Sirene policije i hitne pomoći isprva se
nisu mogle povezati sa krvavim pirom koji se dešavao na par stotina metara odatle. Glas koji
je dopro do svake grupe i kutka parka nije pominjao mrtve, već samo ranjene. To je bilo
dovoljno da na nekoliko minuta stane i vrijeme i događaj. Sve se završilo radionicama, a
mladi, njih preko stotinu, vratili su se kući bez koncerta, ali živi i zdravi. Da je slučaj htio da se
zadese na mjestu zločina samo četrdesetak minuta kasnije, epilog nesreće bio bi mnogo
gori. Ali, srećom, nije bilo tako.
Simbolika 12. avgusta će, po svemu sudeći, za Crnu Goru postati dvojaka, pomiješana i
opominjuća. 12. avgust - Dan mladih, koji je tek trebalo da postanu mladi. Ovime se još više
nameće ona teza da svaki dan treba da bude Dan mladih, i da na njima svijet ostaje. Mladi
čije smo riječi čuli, jednoglasni su u ovoj poruci, kao i u tome da država treba da sluša svoje
mlade.
Ovim tekstom, u ime svih mladih Crne Gore, autorka izražava najdublje saučešće
ožalošćenim porodicama, uz želju da isti služi kao najoštrija i najjača opomena ovoj zemlji i
njenom sistemu.