Američka policija u Alabami uhapsila je Hamdiju Alukića osumnjičenog za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini 1992. godine nad nebošnjačkom populacijom u Prijedoru.

Dosadašnji sudski dokumenti objašnjavaju da je Alukić tokom rata u BiH učestvovao u dva napada u kojima su ubijene dvije osobe, kao i to da je bio član paravojne grupe bošnjačkih nacionalista. Sumnjiči se da je planirao i izvršavao ubijanje nebošnjačke populacije, uključujući zasjedu automobila u kojem je bio vozač, paljenje vozila s osobom unutra, kao i paljenje kuća sa porodicama unutra. Krivična prijava protiv njega sadrži preko 200 stranica dokumenata, uključujući i fotografije posljedica terora.

Da li će Hamdija biti proglašen ratnim zločincem ostaće da bude viđeno, ali reakcije naroda Bosne i Hercegovine na društvenim mrežama ostavljaju poseban dojam. Srpski nacionalisti odmah su se okupili da proslave ovu vijest i da otvorenih ruku kažu ''Evo, evo zašto se rat desio, vidite da smo se branili, a oni nas optužuju za Bijele trake!''. Bošnjački nacionalisti negiraju ikakve počinjene zločine i ponovo se pozivaju na hiljade ubijenih stanovnika Prijedora bošnjačke nacionalnosti od strane srpskih nacionalista, te da su ovi ''heroji'' samo branili svoj narod. I još jednom čitamo kako su se svi branili, a niko nikoga nije napadao.

Hamdija nije jedini. Početkom prošle godine Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv generala ARBiH Fikreta Prevljaka za zločine na području sarajevskih naselja Hrasnica, Butmir i Sokolović Kolonija. Tu je i Husein Mujanović osumnjičen za zločine u Hrasnici, kao i Rasim Delić, bivši načelnik Glavnog štaba ARBiH koji je osumnjičen za zločine u selu Livade i logoru Kamenica. A pored njih na sudu su se našli i Enver Hadžihasanović, Amir Kubura, Hazim Delić, Esad Landžo, Sefer Halilović, Bakir Alispahić, Atif Dudaković, Naser Orić i dr.

Neki su osuđeni, neki su oslobođeni, ali činjenica nacionalizma je jedna - njihove vojske i armije služile su nacionalističkom teroru, razbijale jedinstvo naših naroda, raseljavale do tada multietničke zajednice i sprovodili pljačkašku politiku interesa vlastite vladajuće klase. Po tome se ne razlikuju ni srpski, ni hrvatski, a jasno je, ni bošnjački nacionalisti.

Koga trebamo osuditi? Pojedince koji su počinili zločine ili ideologiju kojoj su služili? Ukoliko osudimo samo pojedince onda ostavljamo prostor da ideologija koja je izazvala ovo zlo ponovo uzme maha, a to je upravo ono što se danas dešava sa sve većim rastom nacionalizma u Bosni i Hercegovini. Potrebno je osuditi nacionalističku ideologiju objašnjavajući da narod treba imati slobodu da živi gdje želi da živi, da svi zajedno odlučujemo o društvenom razvoju od kog nam zavise životi, te da gradimo zajednicu na principima demokratije. Praksa života nam pokazuje da svi dijelimo iste interese i da svi težimo jednom zajedničkom cilju - miru, radu, napretku i životu u cjelini.

Za razliku od nas koji vidimo da je ovo moguće samo u zajednici ravnopravnih naroda, nacionalisti ne žele da stvaraju zajednicu na principima demokratije nego na principima despotskog terora buržoaske vladavine smatrajući da jedan komad zemlje smije pripadati samo jednom narodu na kom će vladati parazitske elite tog naroda puneći samo vlastite džepove. I to je ono što vidimo na djelu već 30 godina. Naši narodi su osiromašili, žive u neizvjesnosti, bez sigurne zaposlenosti, kao podstanari bez sigurnog krova nad glavom, u bijedi i strahu dok domaće srpske, hrvatske i bošnjačke političko-ekonomske elite grade još nekoliko vila sebi i svojoj djeci.

Zemlja pripada svima, nacionalizam pripada smetljištu istorije, a ratni zločinci narodnom sudu.