Kada sam prije dvadesetak godina u razgovoru sa izbjeglicama iz Foče saznao za priču o djevojčici ne starijoj od 13-14 godina koja je sebi sama prekratila muke skočivši sa balkona stana u zgradi gdje je bila u kućnom pritovru prestao sam da vjerujem u humanost. Pomenuta djevojčica je oskudno odjevena služila agresorske vojnike, pa je u oholosti i pijanstvu stavljena na zlikovačku aukciju zbog svog uzrasta, da bi zatim višestruko zlostavljana, pa onda prodata drugoj grupi zlostavljača za 200 DM. Da bi zaustavila to mučenje, djevojčica je skočila u smrt.
Ako je to moralo da se dešava u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu zbog drugih dobro poznatih motiva, zar se to isto mora dešavati danas 30 godina poslije kada imamo uspostavljene sve institucije sigurnosnog sistema. Nažalost izgleda da mora.
U nedjelju, 16. novembra 2025. godine, Mostar i cijela Bosna i Hercegovina potreseni su vijesti o ubistvu mlade žene iz Kalesije, Aldine Jahić, koja je dok se vraćala iz teretane izgubila život na Trgu Ivana Krndelja, nedaleko od autobuske stanice. Osumnjičeni je njen bivši partner, Anis Kalajdžić, sudija u Prvoj ligi Federacije BiH, koji je mjesecima navodno prijetio Aldini, ali ona te prijetnje nije prijavila nadležnim institucijama. Taj neizgovoreni alarm ukazuje na jedan od najvećih problema našeg sistema – nesposobnost da zaštiti ljude suočene s prijetnjama, posebno žene u bliskim odnosima sa svojim partnerima. U trenutku napada, verbalni sukob prerastao je u fizički i kobni čin; Aldina je pokušala pobjeći, ali ju je napadač sustigao i ubio, što je izazvalo šok među građanima Mostara i širu zabrinutost zbog učestalosti femicida u BiH. Policija je potvrdila da osumnjičeni nikada nije imao dozvolu za oružje, što dodatno otvara pitanja o kontroli oružja i prevenciji, dok tužilaštvo HNK vodi istragu i priprema mjere pritvora, no mnogi se boje da pravda možda neće biti potpuno zadovoljena.
Javni odgovor bio je snažan. Građani Mostara organizirali su mirne proteste kako bi izrazili nezadovoljstvo zbog nasilja nad ženama i zahtijevali bolju zaštitu. Delegacija Europske unije u BiH oštro je reagirala, pozivajući vlasti da osnaže mehanizme zaštite i osiguraju provođenje zakona o rodno zasnovanom nasilju, naglašavajući da femicid mora biti tretiran sustavno, a ne deklarativno. Lokalni lideri i vjerski autoriteti također su izrazili sućut i apelirali na društvo da prepozna rodno zasnovano nasilje kao ozbiljan društveni problem, a ne privatni incident.
Aldina Jahić bila je talentovana mlada žena, studentica i istraživačica, osoba s velikim potencijalom koja je svojim radom doprinosila zajednici. Njena smrt simbolizira prekinuti potencijal i neostvarene snove te istovremeno otvara pitanja o sistemskim propustima koji omogućavaju da prijetnje prerastu u nasilje i smrt. Zakoni o femicidu postoje, ali njihova implementacija često zakaže kada institucije ne prepoznaju ili ne reagiraju na ranije prijetnje, a društvo ne stvori dovoljno snažnu mrežu podrške. Kontrola oružja, efikasna policijska reakcija i dostupnost zaštitnih mjera ključni su elementi prevencije, ali jednako je važna svijest i odgovornost zajednice da nasilje ne ostane neprimijećeno.
Mi se generalno kao društvo suočavamo sa ozbiljnim asocijalnim fenomenima potpune dobne nedozrelosti muškaraca koji jako ispoljavaju emocionalnu i socijalnu poremećenost, odnosno nesposobnost da se konstruktivno nose sa emocijama poput ljutnje, ljubomore ili frustracije. Tome se treba pridodati egocentričnost i nedostatak empatije, gdje fokus stavljaju na vlastite potrebe, želje i osjećaje, bez uvažavanja prava ili osjećaja partnerice. Kao i nesposobnost da preuzmu odgovornost za vlastito ponašanje ili da poštuju granice druge osobe. Nedozreli muškarci često tumače odbijanje ili autonomiju partnerice kao prijetnju njihovoj “moći” ili “muškosti”. Često pribjegavaju agresiji umjesto komunikaciji, a umjesto kompromisa, koriste prijetnje, manipulaciju i nasilje. Kombinacija patrijahalne konzervativne sredine koja uglavnom odbacuje jaku, karakternu i nezavisnu ženu također doprinosi povećavaju rizika od fatalnog nasilja.
Kao rezultat imamo asocijalni fenomen u kojem žena koja kao nježniji spol od muškarca prirodno traži sigurnost, atuoritet, zaštitu i utjehu, umjesto toga dobija posesivnost, prezir, nepovjerenje i osudu koja vremenom preraste u fatalno nasilje. Time se razara zdrava porodica kao nukleus svakog uspješnog društva koja počiva na ljubavi i povjerenju između žene i muškarca što je osnova za uspješno zasnivanje porodice.
Ubistvo Aldine Jahić podsjeća na činjenicu da femicid nije samo privatni problem, već ozbiljan društveni fenomen koji zahtijeva kolektivnu pažnju, pravnu zaštitu i društvenu osjetljivost. Njena smrt ne smije biti zaboravljena; ona postaje simbol i poziv na akciju – za institucije, zakonodavce i društvo u cjelini. Svaki život, posebno mlade žene, zaslužuje zaštitu, sigurnost i dostojanstvo. U trenutku kada šutnja postaje smrt, jedini odgovor mora biti djelovanje – brzo, odlučno i sistemski – kako bi se spriječile buduće tragedije i osigurala sigurnija budućnost za sve građane Bosne i Hercegovine.