Evo i zašto!

Kriminolozi su godinama provodili sistematska istraživanja, i nisu uspjeli dokazati da smrtna kazna (kao najteža vrsta kažnjavanja) odvraća od počinjenja najtežih kaznenih djela.

Kada neko svjesno odluči da ubije osobu ili učini to u afektu, on zna da je mala vjerovatnoća da će izbjeći kaznu i da će ta kazna biti blaga. On zna da će cijelog svog života nositi žig ubice i da to okolina, u kojoj trenutno živi, nikada neće zaboraviti.

Kada neko odluči da ubije nekoga, on zna da će na taj način žrtvu lišiti života, ali i da je njegova budućnost upropaštena.

Imajući u vidu sve gore navedeno, povećavanje kazne za ubice žena neće samo po sebi uticati na smanjenje ubistava, jer kada se neko odluči nekome oduzeti život, on je već prihvatio da će biti kažnjen za to što je učinio.

Ovom problemu moramo prići na potpuno drugačiji način i zapitati se šta je to natjeralo ubicu na tako drastičan postupak, i pokušati otkloniti uzroke istoga.

Zapitajmo se da li je problem isključivo u ubici ili je problem u sredini u kojoj je agresija jedno od najpoželjnijih načina ponašanja?

Kada živite u društvu kojeg vode bahati, bezosjećajni, beskrupulozni i nevaspitani političari, kako onda možemo očekivati "pitome" građane!?

Kako u društvu koje se dijeli na "patriote" i "izdajnike" (a zna se šta se treba raditi sa izdajnicima), vaspitavati dijete da poštuje i uvažava drugačije mišljenje, stavove i ponašanje!?

Kada živite u društvu u kojem su najveći biznismeni svoj "prvi milion" stekli ne birajući sredstva i ne poštujući zakone, kako onda očekivati da imamo građane koji poštuju zakon!?

Kada su glavne zvijezde u društvu "kontroverzni biznismeni" i polupismene starlete koje ne biraju riječi kada se nadgornjavaju sa svojim kolegama i kolegicama, kako onda očekivati da nam mladi ljudi budu tolerantni!?

Kako u društvu u kojem ne možeš razaznati ko je policajac, a ko partijski batinaš, kada svi nose dukseve sa kapuljačom, da dijete učiš pravdi i poštenju!?

Kako u društvu, u kojem ratnim zločincima dižemo spomenike, očekujete da nenasilje bude vrlina!?

Kako u društvu u kojem je žena skoro uvijek kriva za nefunkcionisanje braka, ne dozvoliti njeno kažnjavanje?

Kada živite u okruženju u kojem je agresija toliko prisutna i afirmisana, teško je očekivati da će se ljudi drugačije ponašati, u manjoj ili većoj mjeri. Samo je pitanje gdje će se ta agresija ispoljiti: na poslu, u školi, u kući ili na ulici. I kakve će posljedice biti?

Sasvim je jasno: pooštravanje kazni neće biti dovoljno da se agresija suzbije, jer i to je agresija.

Potrebno je mijenjati društvo iz korijena!

Možda se pojave "studenti" u Bosni i Hercegovini koji će tražiti pristojno društvo. A to znači da institucije sistema rade svoj posao gdje postoji odgovornost za vlastite postupke (kako vlasti, tako i pojedince) i gdje će vrednovanje ljudskog života biti moralni prioritet, a tolerancija i uvažavanje drugačijeg neće biti slabost i mana.

U takvom okruženju će se na agresiju gledati s prezirom i cijeniće se neke druge vrline i neko drugo ponašanje.