I dok brojni kantoni izdvajaju ogromne količine novca na izvođače koji će nastupati u njihovom gradu za doček Nove Godine, oni sa potrebama idalje čekaju na bolje sutra. Bilo da se radi o bolesnim ljudima, onima kojima je potrebna hitna operacija ili transplatacija. Na izvođače je potrošeno "Boga pitaj" koliko novca, dok se potrebnima taj novac ne može dostaviti. Djecu nam liječe anonimni donatori koji uvijek naglase da žele biti anonimni. Država vodi brigu o izvođačima i usmjerava sredstva na njih, dok neko sa druge strane vodi jaku bitku za život. Djeca nam umiru na vlastitim rukama a država mirno šuti i posmatra. Na izvođače u Sarajevu, Mostaru i ostalim gradovima "bačena" je ogromna količina novca. A brojna dobrotvorna društva moraju na taj novac čekati mjesecima, možda čak i godinama. Anonimnim nije do slave ili do nekog većeg cilja. Njima je jednostavno do pomoći. Ljudi su ipak. Samo kada bi država shvatila da smo svi mi ljudi, a ne robovi koji njima služe.

U prošlosti smo se nagledali i naslušali brojnih uplata od anonimnih. Slučajevi poplava prošle godine su najbolji pokazatelj toga. Oštećeni idalje čekaju svoj novac dok država šuti,a novac koji su anonimni lično predali je otišao u prave ruke. Brojna djeca koja su umrla prošle godine ili ona koja čekaju još uvijek operaciju, čisti su dokaz kako država mari za ljude, odnosno svoje građane. Djecu liječimo brojevima sa 2 marke uplate, dok nekome su te 2marke kao ništa. Ipak, izvođači su najbitniji za grad od vlastite djece.