Izgradnja parohijskog doma u Banjaluci na koju se čekalo 30 godina zvanično je otpočela 23. februara. Uprkos negodovanju dijela javnosti zbog navoda o uništavanju zelene površine, SPC i Gradska uprava ne odustaju od projekta.Informacije do kojih je došao Plenum govore o tome da jedna od parcela na kojoj se objekat gradi spada u vakufsko zemljište.
Bageri na gotovs:
Mandati gradonačelnika Draška Stanivukovića ponajviše su obilježeni razno - raznim građevinskim projektima. Uz neizostavne kružne tokove i parkove (među kojima je i Ćirilični park napravljen na parceli u vlasništvu Medžlisa islamske zajednice), grad je dobio vještačko jezero, nekoliko spomenika, a ubrzo bi trebao biti bogatiji i za parohijski dom.
U zajedničkom neimarskom poduhvatu Eparhije banjalučke i Gradske uprave u ponedeljak je započeta izgradnja parohijskog doma.
Gradonačelnik i predstavnici Srpske pravoslavne crkve objasnili su da se radi o nasušnoj potrebi vjerske zajednice za smještajnim kapacitetom, ali i prilici da se centar grada uljepša.
Ipak, projekat je u ranoj fazi, a završetak radova planiran je za jul 2027. godine.
Nedaleko od lokacije na kojoj su počeli građevinski radovi nalazi se poslovni centar koji je u vlasništvu SPC-a, a svega nekoliko koraka dalje je i pravoslavni vrtić Kola srpskih sestara.
Čini se da je strogi centar grada Banjaluka skoro u potpunosti u vlasništvu SPC-a.
Pod znakom pitanja: parohijski dom na vakufskoj zemlji?
Iz izvora bliskih redakciji došli smo do preliminarne informacije da je zemljište na kojem je počela izgradnja parohijskog doma zapravo dio vakufskog posjeda.
Radi se o zemljištu u neposrednoj blizini Hrama Hrista Spasitelja, Banskog dvora, zgrade Gradske uprave i Palate predsjednika RS-a. Na tom prostoru trenutno se nalazi park sa spomenikom nekadašnjem vrbaskom banu Svetislavu Tisi Milosavljeviću, ali i poslovni objekat kompanije Eurosplet. Zemljište na kojem se nalazi Eurosplet, Saši Milanoviću, dok je kompanija registrovana na Ilonku Milanović.
Saša Milanović je trenutni član stalnog predstavništva Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama.
Ranije je osim u privatnom sektoru bio zaposlen i u Ministarstvu vanjskih poslova BiH, a dugogodišnji je član Partije demokratskog progresa, čiji je aktuelni predsjednik upravo Draško Stanivuković.
O gospodinu Milanoviću se osim navedenog ne zna mnogo, te je ranije spominjan samo u kontekstu prodaje zemljišta u centru grada.
Upite o vlasništvu nad parcelom smo uputili Eparhiji banjalučkoj, Medžlisu islamske zajednice, Vakufskoj direkciji i Gradskoj upravi, a u ovom tekstu iznosimo trenutno poznate činjenice, te istorijski kontekst vlasništva nad vakufskom zemljom u Banjaluci.
Istorija jednog vakufa i jedne crkve:
Hram Hrista spasitelja koji krasi centar grada Banjaluka građen je u periodu između 1925. i 1929. godine kada je svečano otvoren. Inicijativom tadašnjih gradskih vlasti započeta je potraga za adekvatnim prostorom. Iz početka izgradnja je planirana na mjestu starog crkvišta, odnosno prijašnjeg hrama. Paralelno sa ovim projektom, banska uprava otpočinje i proces potražnje zemljišta za izgradnju spomenika kralju Petru I Karađorđeviću. Za tu namjenu šalju molbu Vakufskoj direkciji u Sarajevu, koja uz odgivarajuće obrazloženje o potencijalnoj namjeni odobrava prodaju zemljišta, ali u svrhe izgradnje spomenika.
Vratimo li se nekih stotinjak godina u
prošlost, nailazimo na tekst dnevnog lista Otadžbina iz Banjaluke u kojem piše:
Kako doznajemo, neće biti (crkva op.a.), već na praznom prostoru pred Županijom, Balkanom i Bosnom, na vakufskom zemljištu.
Navodi Otadžbine nisu potvrđeni, ali je prodaja zemljišta ipak završena i to 22. juna 1925. godine uz saglasnost Vakufskog odbora i lokalnih vlasti. Natpisi dnevnog lista ipak su se obistinili, jer je na kupljenom zemljištu izgrađen pravoslavni hram, a ne spomenik kako je prvobitno dogovoreno sa Vakufskim odborom.
Rušenje, nacionalizacija, moderna istorija:
Tokom Drugog svjetskog rata i vlasti NDH crkva je sravnjena sa zemljom, a na njeno mjesto došao je park.
Nakon završetka rata nove vlasti su u procesu nacionalizacije oduzele zemljište SPC-u, te je na toj lokaciji napravljen novi park u sklopu kojeg se nalazio spomenik palim borcima NOB-a.
Zemljište iza tog parka nije mijenjalo svoj izgled, a da li je i ono bilo u vlasništvu države za sada nije poznato.
1992. godine nove vlasti pod vodstvom SDS-a započinju proces izmještanja spomen obilježija, te ponovne izgradnje Hrama Hrista Spasitelja, dok 2004. na susjednoj parceli niče spomenik banu Svetislavu Tisi Milosavljeviću.
Na toj lokaciji se ranije nalazio tržni centar Zenit, koji je srušen ranih 2000ih.
Zanimljivo je da u BiH, za razliku od mnogih drugih država koje su bile pod komunističkom vlašću, nikada nije usvojen zakon o restituciji, kojim bi povrat nacionalizovane imovine bio omogućen.
Ostaje da sačekamo odgovore nadležnih vjerskih i gradskih institucija, a do tada prošlost zemljište na kojem se gradi parohijski dom svakako će biti detaljnije istražena.
