Čitam maloprije da je novi izbornik reprezentacije BiH Gjergja objavio spisak za predstojeće košarkaške utakmice.
Prvi komentar je bio "Opet bez Garze 🤦".

Evidentno je da osoba ne prati toliko košarku kao što je evidentno da je takav komentar ostavljen zbog njegovog hira.
Također je evidentno i to da smo uvijek kao narod ili potlačeni ili stručnjaci.
Znate ono kada Vam dođe majstor za klimu, a Vi mu upadate u posao sa riječima "ja bih to tako", ili "ne valja to tako".

Ukoliko ne kukamo, glumimo stručnjake za sve što je Bogom dato.
Kao jedan od najboljih primjera može poslužiti religija.
Prepiranja po raznim stranicama i komentarima gdje se stvori milion stručnjaka koji znaju, čitaj ne znaju, o religiji, naravno sve je to potkrepljeno klimavom teorijom i pokojim dijelom iz Kur'an i Biblije.
Pokoji dio je protumačen na njima svojstven način.

Ili naslovi u medijima.
"Dodik (Bakir, Čović) izjavili" pa se dalje naslov nastavlja.
I naravno, bez čitanja članka odmah smo stručnjaci za politiku.
"Dodik je ovakav, onakav, četnik" i šta sve ne (isto vrijedi i za ostalu pomenutu dvojicu).
Ma raspusašmo se o globalnoj politici i kako smo mi ti uvijek potlačeni.
Naravno, "mi" variramo od narodnosti kojoj pripadamo.

U banci neki dan desila se sljedeća scena.
Radio je jedan šalter i čovjek koji je stajao iza mene u redu počeo je galamiti.
Hoću reći, uključio je svoju stručnost.
"Ovdje radi samo jedan šalter, daj knjigu žalbi da Vam ja jedan stih zapišem".
"Aaa mali" - pokazivajući glavom na mene.
Poslije se izrodilo da je on stručnjak i da on zna kako bi banka trebala funkcionisati, kako bi to on uradio.
Nema šta, nova banka bi mogla niknuti u Mostaru.

Tako, iz dana u dan.
Stalne prepirke, stalne stručnosti, uvijek smo bučni.
Ako smo stručnjaci toliki, zašto stojimo u mjestu ovoliko?