Prije nekoliko mjeseci u Mostaru "neobična" situacija - isticanjem turske zastave i obilježja turske političke stranke Saadet na Starom mostu. Taj čin je naišao na brojne osude građana Mostara.

Naime, radilo se o svjesnoj političko-simboličkoj poruci jedne ideologije koja vuče korijene iz osmanskog nasljeđa i političkog islama, postavljenoj na jednom od najosjetljivijih mjesta u Bosni i Hercegovini.

Reakcije Mostaraca su bile rekao bih očekivane. Dio građana je to doživio kao prisvajanje prostora, drugi dio je to vidio kao provokaciju, a dio kao “bratsku podršku”, zanemarujući historijski kontekst i okupaciju Osmanlija na prostoru Bosne i Hercegovine.

Ubrzo slična situacija. Mostar se opet suočava s' novom situacijom – na Starom mostu osvanula je zastava Hrvatske. Modus operandi je isti. I ovdje se radi o nacionalnom simbolu druge države postavljenom na mjestu koje ne pripada nijednoj ideologiji, naciji ni stranci.

Ako je isticanje turske i stranačke zastave bilo problematično, onda intelektualna i moralna dosljednost nalaže da isto vrijedi i za ovu situaciju.

Razlika između Saadeta i zastave Hrvatske nije nešto pretjerano velika. Saadet je došao s' porukom neoosmanističkog i vjerskog identiteta, dok Hrvatska zastava nosi nacionalno - državnu simboliku povezanu s' ratnim i političkim nasljeđem devedesetih.

Dakle, rezultat je isti: Stari most se pretvara u poligon za simboličko nadmetanje. Prisvajanjem Starog mosta prisvaja se i sam grad. Gledano sa turističke strane, onaj ko je prvi put u Mostaru, ako slučajno vidi Hrvatsku zastavu, bit će mu jasno da je u pitanju hrvatski grad ili obrnuto sa turskom zastavom.

Ono što je najopasnije jeste da se dopustilo da se ovo dešava na Starom. Kada se jednom dopusti da Stari most postane jarbol, svaka sljedeća grupa ima “opravdanje” da uradi isto. Tako simbol povezivanja postaje simbol inata i svaki pokušaj bilo kakvog "mirenja" drugih strana pada u vodu.

Ne trebaju nama ni turske, ni Hrvatske, ni bilo čije zastave na Starom mostu. Treba nama dosljednost i poštovanje te svakodnevna svijest da postoje mjesta koja moraju ostati iznad politike. Jer u momentima kada Stari prestane da spaja, krenut će da razdvaja.

Ako može jedna strana zašto onda druga ne može? Ako su turci mogli napraviti od Mostara onaj okupirani Mostar prije par vijekova, onda i Hrvati mogu isto ili je logika za druge drugačija?

Centar grada je odavno prestao biti Centar zbog političkih nametanja - HNK i tzv " Mevlana ". Izgleda da je na red došao i najveći simbol grada. Da nam je apsolutno svejedno? Pa sigurno mnogima i jest.