Njemačko, a naše:

Na Okružnom sudu u Tiergartenu prethodne sedmice započelo je suđenje 52 - godišnjem Mirsadu H. porijeklom iz Bosne i Hercegovine i 59 - godišnjem Thomasu H. iz Njemačke. Dvojac koji se našao na optuženičkoj klupi tereti se za serijsko krivotvorenje prijava i odjava boravišta na tlu Njemačke, preciznije u gradu Berlinu.

Njemac i Bosanac, skoro kao u vicu, udružili su se kako bi mnogim strancima u Njemačkoj omogućili da ostvare stalan boravak ili da legalno napuste državu ukoliko je neophodno. Mirsad N. je vlasnik posredničke agencije, što već samo po sebi govori o njegovim sposobnostima završavanja koje kakvih poslova po gradu i realizacije krupnih birokartskih akcija. Thomas H. je uposlenik kancelarije za registraciju boravišta kroz čije su ruke prolazili službeni zahtjevi Mirsadovih klijenata. Fiksna cijena usluge iznosioa je 500 eura, a Thomas H. je među svojim kolegama i nadređenim apartščicima važio za izuzetno vrijednog i posvećenog radnika koji je obarao rekorde po broju obrađenih zahtjeva. Njih dvojica su, kako je pokazala istraga omogućili, odnosno izvršili falsifikovanje 181 potvrde, što pomnoženo sa tarifom daje dovodi do iznosa zarade većeg od 90 000 eura.

Thomas H. optužen je za zloupotrebu položaja i falsifikovanje dokumenata, dok se Mirsad N. tereti za podsticanje na krivično djelo i korupciju.

Korupcija za sve i svi za korupciju:

Prema CPI (Corruption Perception Index) ljestvici koju svake godine od 1995. objavljuje Transparency International, Bosna i Hercegovina nalazi se u donjem ešalonu, na 109. poziciji od moguće 182. Osim činjenice da je korupcija u BiH višedecenijska tekovina čija dejstva oblikuju svakodnevni život, čudnovati slučaj Mirsada N. i Thomasa H. dokazuje da bosanskohercegovačka (ne)kulturna baština pušta korijene i u inostranstvu. Njemački službenik onog što bi kod nas bio CIPS ili opština nimalo se ne razlikuje id svojih ovdašnjih kolega, osim po tome što je vrijedan i posvećen svom poslu, pa čak i onda kada falsifikuje. Razlika u kvalitetu korupcionih djelatnika jasno se vidi i u cijeni, budući da je naše Thomase H. moguće potkupiti za znatno manje novca, a nerijetko prolaze i druga sredstva nagrađivanja, poput flaše pića, poklon paketa, suhog mesa, duhanskih proizvoda, večera, nakita, vaučera za masažu ili doživotnih usluga ispijanja kafe, krečenja stana ili zamjene guma na autu.

Kod nas se plaća svime što ima bilo kakvu vrijednost. Potvrda vlažnosanskog standarda Njemačke je i tarifa od 500 eura za potvrdu, koja se ne može konvertovati ni u sudžuk, niti u rakiju, a kamoli u bonbonjeru. Naše gore list Mirsad N. učinio nas je ponosnim jer je pred očima cijelog Berlina, Njemačke, Evrope, ali i svijeta pokazao da korupciji ne podliježu samo nerazvijene provincije na ivici kontinenta, već i ekonomski divovi sa viševijekovnom istorijom raznovrsnih uspjeha.

Mi bismo se ipak trebali zapitati koliko nas to cijene Njemci i svijet? Ukoliko njihov cipsovac Thomas H. falsifikuje dokumente za jednog Bosanca, šta tek radi njihov pikovac, ohrovac Christian S. za račun lokalnih kabadahija?

Mi i Oni:

Ostavimo li po strani zablude i asortiman mitova, kako o domaćoj pokvarenosti ili švabskoj savršenosti, treba se suočiti sa nekolicinom poražavajućih istina.

Da je Mirsadu N. ovdašnji pravosudni sistem stavio do znanja da se poslovi ne završavaju kovertama i čašćavanjima, ne bi mu ni palo na pamet da iste metode oproba i u Njemačkoj.
Da je BiH funkcionalna država njena administracija Mirsadu N. bi olakšala mnoge segmente života, pa se tako Mirsad N. nikada i ne bi zaputio preko granice.
Da je korupcija prisutna isključivo u nerazvijenim državama, čudnovati slučaj Mirsada N. i Thomasa H. slagao bi nas da je i Njemačka nerazvijena država.
Da je Njemačka savršena i da je njen epsko - mitski standard nepoljuljan, plata Thomasa H. bila bi dovoljno velika, a savjest dovoljno razvijena, te bi još na prvo namigivanje Mirsada N. prijavio pokušaj podmićivanja i podsticanje na činjenje krivičnog djela.

Korupcija nije samo politički fenomen, već mjerna jedinica za stanje svijesti i duha društva, čija prisutnost dokazuje o kakvoj se zajednici radi. U ovom, čudnovatom, vico - bajkovitom slučaju ne treba se odati utisku da su Njemci cvijeće, a mi govna. Vjerovatno bi Thomas H. učinio isto i da mu je pakt ponudio Arapin, Turčin ili Srbin, no ipak je Mirsad bio brži i preduzetniji, što je na obostranu korist rezultovalo ogromnom zaradom.


Možda se skeptični i prepošteni Thomas H. ispočetka i nećkao, ali Mirsad N. je znao kako da mu proda priču. I kao u romanu iz kojeg je pozajmljen dio naslova, Thomas H. pretvorio se u Mirsada N. Vremenom se Thomasu H. laka zarada vjerovatno osladila, no suština nije u zaradi, već u sitnodušnoj nadmoćnosti koja se rađa iz saznanja da je zajebao nekoga i to ne bilo koga, već administrativni i pravosudni sistem Savezne Republike Njemačke. Bili su to mali koraci za Thomasa H. ali veliki za budućnost izvoza bh. korupcije.

Korupcija je zarazna kolektivna bolest koja se lako prenosi zahvaljujući vještačkom osjećaju nedodirljivosti koji se skoro sam od sebe, uz zeru egoizma i trun primitivizma, sintetiše kroz cake, fore, rupe, kvake, veze i ostale sinonimne forme maligne uspješnosti korupcije.

Hvala vam Mirsade N. i Thomase H. što predstavljate izuzetak koji potvrđuje pravilo, pravilo prema kojem je korupcija za svakoga.