Proteklih dana smo čuli vijest o smrti mlade Ajle iz Živinica koju je usmrtio pijani vozač.
To me je nagnalo na razmišljanje, da li se Ajlina sudbina sprema i Mostaru?
Bazirat ću se na cestu ispred svoje kuće, koja je poprilično ravna u dijelu od semafora kod Razvitka do kružnog toka na stanici.

Dakle, svaku večer i svaki dan mali milon auta i motora prođe koji prelaze ograničenje.
Inače je to cesta gdje imate jedan pješački prelaz, mimo onog na semaforima i na kružnom toku.
Noć nosi posebne trkače.
Ni ležeći policajac ih ne zaustavlja.
Gas, gas i samo gas a sve ravno.
O motorima da ne govorim...

Kamera naravno i nema, a narodu je mrsko prelaziti na jedinom pješačkom prelazu koji je negdje pri početku ulice pa se da u svjestan rizik prelaska po sredini ceste.
Sa druge strane ne znaš tko ide, pijan ili nadrogiran.
Auto naravno, ćaćin.
Vozi se brzo, sve kako bi dokazao sebi da "ima muda" (praštajte na izrazu).
Sebi, ili društvu.
Heeejjjj, on smije stisnuti gas malo više.

I zaista svaku večer mali milion motora i auta proleti preko ograničenja.
A slučaj Ajle bi se mogao ponoviti i u Mostaru.
Dakle, govorio sam o svojoj ulici, a gdje su ostale ulice?
Policije naravno ni na vidiku.
Kada prelaziš i na pješačkom prelazu, imaš fobiju od nadolazećeg auta.
Svašta se dešava a Mostar je poznat da ti nitko ne staje ni na pješačkom.

Ide jesen lagano, djeca se vraćaju u školu i grad oživljava studentima i đacima, što se treba desiti pitamo se?
Da netko pogine da bi se poduzelo nešto?