1. februar – Dan novinara Sandžaka obilježava izlazak prvog broja lista Sandžak 1932. godine, čime je započeta tradicija javnog novinarstva u ovom kraju. Datum simbolizira hrabrost onih koji su odlučili da ne ćute na nepravdu i zabilježe stvarnost Sandžaka.
Datum 1. februar zauzima posebno mjesto u kulturnoj i društvenoj historiji Sandžaka. Na taj dan 1932. godine, u Prijepolju je izašao prvi broj lista Sandžak, čime je započela organizovana i javna novinarska djelatnost u ovom kraju. Urednik lista bio je Milivoje Žugić, a sama pojava jednog ovakvog lista predstavljala je važan iskorak u vremenu u kojem je Sandžak bio ekonomski zapostavljen, politički marginaliziran i rijetko prisutan u tadašnjem javnom diskursu.
List Sandžak nastao je iz potrebe da se o ovom prostoru govori jasno, argumentovano i javno. Njegove stranice bile su posvećene društvenim, ekonomskim i kulturnim pitanjima, problemima svakodnevnog života, ali i širim razvojnim potrebama Sandžaka. U vremenu kada su informacije bile rijetke, a javna riječ strogo kontrolisana, list je predstavljao važan pokušaj da se stvarnost Sandžaka dokumentuje i sačuva od zaborava.
Značaj prvog broja lista Sandžak ne ogleda se samo u činjenici da je to bio novinski poduhvat, već u odluci ljudi koji su stajali iza njega da ne pristanu na šutnju. Pisati o Sandžaku tada značilo je suprotstaviti se ignorisanju i ravnodušnosti, ali i ostaviti trag o stvarnim prilikama u kojima je ovaj kraj živio. Upravo zbog toga se 1. februar danas s pravom obilježava kao Dan novinara Sandžaka.
Ovaj datum simbolizuje početak jedne važne tradicije, tradicije javne riječi koja ima zadatak da svjedoči, bilježi i podsjeća. Novinarstvo u Sandžaku često je imalo i ulogu hronike, opomene i dokumenta vremena. Zahvaljujući takvoj ulozi, mnogi procesi, nepravde i društvene pojave ostali su zabilježeni i dostupni kasnijim generacijama.
Dan novinara Sandžaka jeste podsjećanje na jedan list koji je ostavio dubok trag u našoj historijom. To je i dan sjećanja na sve one koji su kroz decenije birali da pišu, govore i svjedoče, često u okolnostima koje nisu bile naklonjene slobodnoj riječi. Njihov doprinos ne mjeri se samo brojem tekstova, već trajnom vrijednošću zapisa koji su ostavili iza sebe.
U vremenu brzih informacija i kratke pažnje, obilježavanje Dana novinara Sandžaka ima dodatni značaj. Podsjeća nas da je odgovorna i ozbiljna riječ temelj svake zdrave javnosti, te da bez novinarstva nema ni potpunog razumijevanja društva u kojem živimo.
Zato 1. februar ostaje datum koji nadilazi historijsku činjenicu. Simbol početka, kontinuiteta i obaveze da se Sandžak pamti, razumije i bilježi kroz riječ koja ostaje.
