Kuda do...?

Kuda do...?
Tek kada nas neko upita "gdje je put do Starog Mosta", "gdje je put do Baščaršije" i slično,onda zapravo shvatimo koliko kao ljudi nismo upućeni gdje nam se šta nalazi. Ako nam se desi da nas stranac zaustavi i upita slično pitanje, teško da bismo mu mogli objasniti gdje je šta u našem gradu. Ostavljamo dojam da ne znamo gdje i kuda hodamo po našem vlastitom gradu. Zamislite da živite u gradu više od 50 godina a da niste otišli u neki dio grada. Makar jednom u životu. Pogotovo ako ste vozač taksija a niste otišli nijednom u ulicu u koju treba da odvezete mušteriju. Sigurno bi vam se mušterija smijala. Scenarij u kojem živite u Sarajevu a ne znate gdje je najbliži put do Baščaršije ili da živite u Mostaru a ne znate put do Starog Mosta. Sigurno biste se trebali zapitati "gdje ja to živim". Da je razumu lakše osobe koje ne žive u gradu bi se mogle tješiti sa tim da nisu iz grada. Što je opet čudn

Gdje goniš?

Stvar koja se često ponavlja jeste da ljudi koji hodaju ulicom ne znaju "gdje gone". Puni su problema nekih, nervoza i slično. Ako ih zaustavimo ili ih ljubazno upitako nešto, većinom su drski i neljubazni. Zašto liječiti frustracije ili nervoze na nekome koga ne poznajemo? Ljudska priroda jeste takva da nas nešto u sekundi iznervira i ostavi bez teksta. Moramo definitivno više na tome poraditi, ako ne želimo izgledati kao neki roboti koji šetaju ulicama.