Gdje je nestao čovjek? Gdje je nestala empatija?

U današnjem svijetu tehnologije u kojem je komunikacija omogućena s jednog kraja svijeta na drugi čini se kako su ljudi sve bliži, a ustvari su sve udaljeniji.

Empatija, sposobnost da se stavimo u tuđe cipele, danas je sve rjeđa. U svijetu koji se brzo kreće, gdje smo okruženi ekranima, a razgovori su često površni i brzi, zaboravljamo koliko je važno razumjeti osjećanja drugih. Na svakom koraku vidimo ljude koji pate, ali rijetko zastanemo da ih stvarno čujemo. Nedostatak empatije ne dolazi iz loše namjere, već iz toga što smo postali otuđeni jedni od drugih.

Zatrpani sopstvenim brigama, često nemamo vremena da se posvetimo drugima. Ali kad nedostaje empatija, ne samo da povrijeđujemo one oko nas, već i sami sebe osiromašujemo. Naša prava povezanost s drugima leži u tome da osjetimo njihove radosti i tuge, da pokažemo da smo tu. Bez empatije, svijet postaje hladnije i usamljenije mesto, a ljudskost se gubi u tišini.

Imala sam priliku vidjeti starog insana kako kopa po kontenjeru tražeći nečije otpatke od hrane kako bi utišao buku u svom stomaku. Nisam samo prošla. Udijelila sam koliko i kako sam mogla.

Imala sam priliku vidjeti slijepog čovjeka na velikoj raskrsnici. Uhvatila sam ga za ruku i prevela preko ceste.

Imala sam priliku vidjeti stariju ženu kako sporim korakom vuče teške kese sa namirnicama. Uzela sam joj kese iz ruka i lagano koračala pored nje.

Imala sam priliku vidjeti starog čovjeka kako broji sitan novac u svojim rukama i obraća se prolaznici, a ona ga samo otresito odbi od sebe. Prošla sam, pa sam se vratila.. Nisam mogla samo proći. Dala sam mu sve što sam imala kod sebe, ostavljajući sebi samo dovoljno novca da mogu platiti autobusku kartu do kuće. “Izvolite, ovo je za Vas…”, rekla sam mu, okrenula se i otišla. Vikao je za mnom: “Kraljice, carice…”. Samo sam se zadovoljno okrenula i uputila mu osmijeh.

Imala sam priliku vidjeti iscrpljenu majku sa tužnim, krupnim očima zelene boje kako sa svojom curicom stoji ispred supermarketa. Nije trebala ništa da kaže - njene oči su pričale za nju. Završila sam svoju kupovinu i samo prošla. Ali kako sam prošla - tako sam se i zaustavila. Zovnuh djevojčicu: “Dođi malecka, evo ti kupi sebi čokoladu…” Dadoh joj koliko sam mogla. Kaže ona, onako sitna, sa širokim osmijehom na licu: “Hvala teta..”

Imala sam priliku vidjeti djecu kako se igraju u istrošenoj obući, neki su čak nosili obuću vidno par brojeva veću. Odnesoh obuću svoje djece da sebi izaberu šta im se sviđa i šta im može.

Danas imaš - sutra nemaš. Danas te ima - sutra te nema. Svi idemo iz utrobe majke u utrobu zemlje i ništa sa sobom ponijeti nećemo, osim djela koje smo za života uradili. I onih dobrih i onih loših. I za sve ćemo biti pitani i za sve ćemo odgovarati.

Bila sam u situacijama kada mi je trebala pomoć. Nisam je tražila, a sama mi je dolazila na vrata. A meni srce k'o Hum. Kako je samo lijepo kad te se neko sjeti, kada neko misli na tebe…

Naše malo nekome je mnogo. Zapamtite da je lijepa riječ sadaka, da je osmijeh sadaka. Da je Vaše samo ono što date.

Pazite na svoje misli, jer je čovjek jedino biće kojem je dat razum i mogućnost donošenja odluka. Pazite na svoje misli, jer one kad tad prelaze u riječi. A znamo da riječi prelaze u djela (osim kad su političari u pitanju). Djela nam formiraju karakter, a karakter nam postaje sudbina.

Mislite pozitivno i djelujte pozitivno. Oduvijek govorim da čovjek kako zrači - tako i privlači. Ako vidite nekoga u potrebi, nekoga u nevolji, zastanite - pomozite. Zapamtite da se dobro dobrim vraća.

Probudite opet ljudskost u sebi. Danas je neko drugi u nevolji, a sutra to možete biti baš Vi.

Udjeljivajte tiho, da desnica ne zna šta je udijelila ljevica i obrnuto. Nemojte udjeljivati za samopromovisanje - udijelite, podijelite radi sebe, radi vaše djece, jer "Neko to od gore vidi sve", kako Balaš kaže.

Pa ima li ljepšeg osjećaja na svijetu nego kada nekoga učinite sretnim, kada nekome uljepšate dan, kada nekome uljepšate život?!

Kada dajete - dajte od srca i ne očekujte ništa zauzvrat.

Probudite empatiju u sebi, obogatite se duhovno, vratite nadu u ljudskost.