Ravnopravnost žena ne može se posmatrati van konteksta ekonmskog rasta, stabilnog društva i dugoročnog mira, napisao je Guterres u svojoj kolumni objavljenoj baš na Međunarodni dan žena u vremenu usporenog napretka postizanju rodne ravnopravnosti u svijetu.

Prvi korak tiče se strukturnog problema podjele moći u društvu. Kako Generalni skretar opisuje, konstantne rodne nejednakosti nisu samo društvena nepravda, već i strukturni disbalans političke i ekonomske moći.

Institucije u kojima dominiraju muškarci i dalje oblikuju zakone, politike i ekonomske sisteme u većem dijelu svijeta, a političke promjene u nekim zemljama su umanjile zaštitu radnih prava, reproduktivnih prava te demokratskog učešća. Kako bi smanjio ovaj jaz u moći, Guterres vjeruje da rodna ravnopravnost mora biti namjeran institucionalni cilj.

Drugi korak je prioritiziranje pariteta, pogotov na najvišim rukovodećim pozicijama. U UN-u ovo je postignuto proširenom potragom za kvalifikovanim kandidatima a ne spuštanjem standarda, što je pozitivno utjecalo na radnu kulturu te inkluzivnije donošenje odluka.

Zatim, ravnopravnost žena ne smije biti samo moralni imperativ već mora biti, a već i jeste, i ekonomski imperativ. Kako je naveo Guterres, svaki dolar uložen u obrazovanje djevojčica i žena proizveo je profit od tri dolara. Pored ovoga, investiranje u zdravlje majki, porodilja i planiranje porodica proizvelo je još i više ekonomskih benefita. Stoga, smanjivanje rodno-zasnovanih nejednakosti, ima potencijal pvećanja državnih prihoda i do 20% u određenim zemljama.

Četvrti korak je osiguravanje da se glas žena čuje u pregovorima za mir. Kako Guterres objašnjava, uloga žena u rješavanju sukoba je itekako značajna jer su mirovni sporazumi trajniji kada su žene uključene u pregovore i njihovu provedbu. No, realnost pokazuje da su žene uglavnom odsutne iz mnogih mirovnih pregovora na visokom nivou, a često i iz formalnih razgovora čak i kada snose mnoge društvene i ekonomske posljedice rata.

Peti korak tiče se prevazilaženja pravnih barijera, tačnije okončanja pravne diskriminacije. I pored decenijski dugim naporima međunarodne zajednice da okonča pravne nejednakosti, one u i dalje prisutne. Prema statističkim podacima, žene uživaju samo 64% prava koje uživaju muškarci, širom svijeta. Zabrinjavajuće je da i dan danas, u pojedinim dijelovima svijeta određene pravne restrikcije utiču na sposobnost žena da posjeduju nekretninu, da slobodno rade pa čak i da pokrenu razvod.

Šesti korak, prema mišljenju Genralnog sekretara UN-a, jeste da se ostvari globalna nulta tolerancija na rodno zasnovano nasilje, a tome pridodaje i dimenziju razvijenih tehnologija i digitalizaciji. Rodno-zasnovano nasilje, nažalost, je još uvijek globalno rasprostranjeno a tome je samo dodatno doprinjela digitalizacija i mržnja u online prostoru. Osim online mizoginije, Guterres naglašava da se i pristrasnost zapošljavanju muškaraca u tehnološkom sektoru vidi iz podataka da je tek svaka četvrta osoba u ovoj profesiji žena.

Na kraju, kao osmi korak, Antonio Guterres navodi pronalazak rješenja za klimatske promjene koje također negativno utiču na položaj žena u drusštvu. Primjera radi, djevojčice su zbog egzistencijalnih kriza, uzrokovanih globalnim klimatskim promjenama, izloženije prisilnim i maloljetničkim brakovima. Generalno, on vjeruje da su žene predvodnice rješavanju ovih problema te da se i u zelenim politikama ženama moraju uvesti jednaki pristupi zelenim poslovima i procesima odlučivanja.

Iz bosanskohercegovačke perspektive ovih osam koraka čine se mogućim samo u utopijama.

Svejedno, sretan nama 8. mart.