Sve je isto. Kao da nikada nisi hodala,živjela,spavala. Kao da nikada nije monstrum odlučio oduzeti život.

Mjesec dana bez tebe. Ništa naučili nismo. I opet će nam se ponoviti.

Priznajem. Dao sam sve od sebe. Moj glas u ime tebe se čuo daleko. Hiljade i hiljade ljudi su vidjeli. Nijemo su posmatrali i ničiji glas se više nije čuo.

Plenum je ustao. Stao je uz tebe. Tako mora dušo smirena.

Nema više sretanja na ulici, osmijeha tvog, niti one radoznalosti koja te krasila. Tada je bio šok, danas je još veći šok.

Niko ne priča o tebi,kao da nikada nisi živjela.

Čemu si me naučila? Paa.. shvatio sam da u ovoj državi nema ništa za šta treba živjeti. Shvatio sam da ima monstruma koji opravdavaju njega i njegov postupak. Sram ih bilo!

Mnogima si pala u zaborav , nažalost. Meni si još uvijek jasna slika i sjećanje da se glas mora jasno dignuti.