Ovaj članak pišem kao Mostarac. Pišem onakvu sliku kakvu ja vidim o ovoj situaciji. I stvarno, podjeljen smo grad. Ne zamjerite ako pogrešno protumačite određeni dio. Pokušat ću obje strane da zadovoljim, jer sa ovim svaki dan živim. Sa podjelom i nejednakosti.

Dobrodošli u Mostar. Grad koji se izdvaja po mnogo čemu od ostalih gradova. Grad Starog Mosta, Alekse Šantića, Emine, Đikića, Lane Pudar.. pa i grad onih kojima ništa nije sveto.

Mostar je odavno podijeljen. Pa tako imamo "onu" i "ovu" stranu. Čim pređeš most bilo koji, na "njihovoj" si strani. Od nedavno to sve liči na novu Palestinu i Izrael. Samo što nema rata, nema okupiranja.

Na Istočnoj strani gdje su većinom muslimani, svuda su Palestinske ( pišem velikim slovom iz poštovanja prema žrtvama i u daljnjem tekstu ću pisati, čak iako ide malo slovo negdje) zastave, svuda grafiti uz Palestinu, ljudi staju uz njih. Doduše, iskren da budem. Ruta kojom se svakodnevno krećem i nije baš Palestinski nastrojena toliko. Pa tako, pošta, pekara, kebab mjesta imaju kutiju za pomoć Gazi. No, niko ne ubacuje u nju ništa. Petkom na molitvi se ubaci koja marka, barem od naroda, i to je sve. Neću reći da smo loši u tom segmentu, ali kako god, lošiji smo od drugih gradova. Istočna strana se zasitila Palestine. Stalno se brujilo o njoj. Objasnim dole zašto.

Na Zapadnoj strani, situacija druga. Nigdje ništa Palestinsko, niti zastave, niti išta. Podržava se Izrael. Političari to ne kriju ni sekunde, pa smo tako imali neku večer proslavu 77 godina države Izrael.

To je bio vatromet, to su petarde. Tačno stvore osjećaj Gaze. Kako li je jadnoj djeci sada? Svaki njihov vatromet je jedna nova bačena bomba na Gazu. Svaki njihov osmijeh znači jedan život manje. Gozba se pravila, slavili su i feštali. Kao da su feštali jer su ta djeca ubijena, kao da im je svejedno. Neću da sudim. Moje misli, da se razumijemo.

Odavno smo se podijelili. Pa nam tako HDZ nameće HNK koje se gradi u centru grada, a IZ nameće Liska Harem. Prepiru se svaki dan, da je više svakom stanovniku dosta toga. Valjda prestanu nekada. Gdje smo mi a gdje svijet? Ljudi u Engleskoj i u nekom dijelu svijeta prave proteste za Palestinu, a mi se prepiremo oko harema i HNK. Doduše, donekle razumijem. Trebamo prvo izgraditi svoju državu. Prije 30 godina se desilo to što se desilo, i moramo sebe čupati sada.

Da se razumijemo, ne solim pamet o tome treba li ili ne treba pomagati Palestini. Naravno da treba. Ali želim pokazati svoju perspektivu. Makar nas iz Mostara. Sarajevo je jako, Tuzla, Zenica također, Bihać isto. Mostar jedini zaostaje u cijeloj utrci. Grad smo sa najviše ruševina, nemamo kanalizaciju kako treba. Sve nam negdje propada. Jedina stvar oko koje smo složni jeste Palestina. I trebamo, naravno. Ali zašto prije početka rata u Gazi nismo tako bili jaki za svoj grad?

Zašto se nismo zalagali? Kabiri došao tek tako a mi ga pustili. Ne radi se o njemu na kraju dana. Radi se o HDZ-u koji nas uništava,pa i o SDA koliko toliko. Nemamo ništa zajedničko. I sve dok je tako nas nema.

Helem.. makar radimo ispravnu stvar za druge ako ne možemo za sebe. Na kojoj smo strani onda? Dobroj jer podržavamo Palestinu / Izrael ili lošoj jer ne podržavamo Izrael / Palestinu? Zavisi koga pitate i gdje. Podijeljeni smo i to je ključ svega.

Ma ne kontaju oni koji nisu iz Mostara..