U ovim zimskim i jesenskim danima, vatrogasci se sigurno vesele i zahvaljuju Bogu jer je došla jesen ili zima. Ne zato što ih vole ili slično nego jer je to vrijeme bez njima najvećeg neprijatelja - požara.
Pokloni ili medvjeđa usluga?
Već sada tradicionalno možemo reći da smo država bez kanadera. Država smo kojoj što-šta fali, ali u ljetnom periodu najviše "ta leteća ptica" koja gasi požare. Dok nas komšijske zemlje posmatraju i mole Boga kada će nama zatrebati kanader kako bi nam učinile medvjeđu uslugu,mi sami smo u čudu kako to da Hrvatska, Srbija i ostale zemlje Balkana imaju svoj vlastiti kanader. Iako su i one pogođene dešavanjima iz 90tih godina. Čini se da je nekome ljudski život i prevencija njega na prvom mjestu. Gdje smo mi?Zaostajemo u većini aspekata za drugima. Koliko je samo šume nestalo pred očima vatrogasaca koji se nisu mogli izboriti sa vatrenom stihijom samo zato jer im je bila previše daleko?
Smrt Zraka
Da li nas samo nesreća ujedinjuje? Možda kao država čekamo na to da nam se neko smiluje i onako nam pokloni jedan - dva kanadera. "Eto nek imamo". I dok još uvijek čekamo na kanadere, bezbroj hektara šume odlazi u nepovrat. A ljeta će biti još "hiljadu". Pitanje je koliko će tek tu šume da nastrada ako se ništa ne poduzme po tom pitanju? Također ilegalna sječa šume dodatno uništava ekosistem. Ekosistem u kojem se sve sastalo. Vatri pomažu ljudi. Da li će i kada će neko napraviti iskorak u nadi da bilo šta učini po pitanju zaštite šuma u državi?
