Do kada ovako?
Zakon zakazao. Osoba koje je već jednom 2016-te godine pokušala ubiti, na slobodi je. I ovaj put nažalost otišla je još dalje. "Niko ne bi ni slutio da će se to desiti". Šta je nekome u glavi i šta prolazi u momentima dok pokušava "biti jak" tako što će ženu istući, udariti, ubiti? Ljudi u čudu i nevjerici posmatraju događaj koji se već polako zaboravlja baš kao i svaki drugi slučaj femicida u državi. "Slučaj nije toliko bitan", "ne događa se meni," šta ja tu mogu? ",samo su neki od izgovora da se ne pomogne svojoj komšinici, poznanici, prijateljici. Koliko puta su do sada organizovani protesti, mirne šetnje i slično? Koja je poenta učiti iz historije ako ćemo opet dopustiti da se dogodi? Iz godine u godinu se vrši apel da se prijavi ukoliko neko nešto zna ili vidi nasilje. I dok ljudi samo svoje brige vode, slučajevi poput ovog mostarskog odlazi polako u zaborav.


Gdje smo sad'?

Da li često govorimo ono kako stvarno mislimo ili smo samo tu da se pokažemo i vidimo? Koliko puta do sada smo imali aktivnosti namjenjene upravo protiv femicida? "Milion i jedna" osoba je stala uz žene govoreći o posljedicama femicida te o njegovu problemu i porastu. Samo ove godine smo imali bezbroj slučajeva femicida. Valjda smo nešto naučili? Ili nismo ipak? Već sada je kasno govoriti o bilo čemu. Glas koji je govorio izgleda da je prestao govoriti. Zanijemili su ljudi, oni ljudi koji su upravo bilo najglasniji. A nisu trebali. Sada, baš sada se naš glas treba da čuje i to najjače i najglasnije. Niko nikome nije rob, niti mu služi kao vreća za udaranje. Vrijeme je da se povuče ručna.