Svjedoci smo da se svakog dana dešavaju loše stvari,nama ili drugima. Mnogi od nas još uvijek na nasilje odgovorimo,ali šta je sa onima koji šute na isto?


Postalo nam je normalno da neko pored nas tuče ženu,majku,djevojku..Postalo je normalno da se nasilje u porodici svakodnevno dešava,a mi kao narod da šutimo. Dokle više?

Ovih dana nas je zadesila Tuzla,pa se nakon nje klupko počelo odmotavati. Na red je stiglo i Sarajevo,ubrzo bi mogao još neki veći grad u državi. Tragedija za tragedijom.

Ovaj put najviše ispaštaju oni koji bi trebali sada da su suncem grijani u parku sa najbližima - djeca. Sistem je zakazao. Zakazali smo mi. Koji put nam je ovo?

Zar oni koji trebaju da predstavljaju red,zakon i MIR da urade takvo što? Prije je policija bila tretirana kao heroji. Sjećam se dok sam mlađi bio,kako sam ih samo gledao - kao spasioca.

Nažalost, to više nisu,izazvani sistemom,sami sobom ili nekom žudnjom?

Policija je odavno prestala biti red,zakon i mir. Dovoljno nam je što se prije Tuzle šutjelo na brojne žene,majke,sestre koje su pretučene. Sami smo sebi postavili zamku svojom šutnjom.

Šuti sada,šuti sutra i šutimo zauvijek. Do kada? Valjda dok još jedna majka,kćerka,sestra nastrada. Mi više nismo mi, a kao da smo ikada bili sa ovom silnom šutnjom.

Sada je kriminal preuzeo uniforme. Barem se za njih nekada časno borilo. Stari ljudi bi rekli, nekad bilo sad' se spominjalo.

Normalno nam je kao društvu postalo da gledamo kako se mladi tuku,kako je nasilje u porodici u porastu,a mi šutimo.

Tek koji građanin Tuzle je izašao na ulice. Zadali su nam zadaću sigurno. Red je na nas,da popunimo naše ulice,mahale,sokake.

Nauka sigurno i nema neki odgovor na ovu šutnju. Možda i ima. Sigurno bi rekli da je produkt onoga " šuti da ne bi bio sljedeći".

Sistem je nažalost pokazao svoje pravo lice. Valjda nam je sada jasno kakav je. Ukoliko nije,onda čekamo još novih slučajeva za koje se nadam da ih neće biti.

Nije ni čudo kada prijavljujemo,a niko ništa. Dovoljno je da sistem i zakon šuti.

Kakav je osjećaj kada prijaviš nasilje osobi koja ga čini nad drugom osobom? Kakav je osjećaj nositi uniformu a ne stajati uspravno iza nje?

Zato i šutimo. Pokušali smo u ime građana. Makar neki. Sistem je i tada šutio,šutit će i po ko zna koji sljedeći put.

Kada oni koji se za pravdu bore,zataškaju i utišaju svaki pokušaj prijave. Prijaviš slušaj,a oni ga bace u kantu. Pogotovo kada je riječ o hobotnici. Ned'o Bog da si nekog njihovog prijavio. Odrobijali bi te sigurno. Odmah lisice na ruke i u zatvor za klevetu,umjesto onih koji bi trebali da idu tamo.

Sistem je zakazao,uniforma nije više uniforma. Čast više nije čast. Nama ostaju dvije opcije. Na ulicu da nešto promijenimo ili da šutimo kao i do sada. Na nama je da li će neko nama blizak stradati.