Jedne sasvim uobičajene kupovine, naletih na prizor u tržnom centru koji sam često viđao, no ovaj put sam isti u uslikao.
Naime, na odjelu gdje su hrenovke, sudžuk, salame i slični mesni proizvodi uočih hrenovke sa vidno isteklim rokom trajanja.


Kao što vidite na slici, hrenovkama je rok istekao 29.12.2025 godine, a još uvijek se nalaze u tržnom centru.
Radi se o tržnom centru koji se nalazi na Bišće polju u Mostaru.
I ovo nije prvi put da sam uviđao ovakve stvari.
Naime, prije par mjeseci sam vidio i rezanu salamu kojoj je isto tako rok istekao.

Onda sam postavio pitanje : ako u trgovini vidim artikal sa isteklim rokom, kome vjerujem zapravo?
Trgovini, brendu ili vlastitim očima?
Tema nisu samo hrenovke, tema je neobzirnost trgovine prema kupcima.
Dakle, fotografija je nastala 06.01.2026 što je oko devet dana od isteka roka.
Zašto se nije ništa poduzelo ili jednostavno nekog boli briga?
Još ako uzmemo u obzir da bi se rokovi trajanja trebali provjeravati, onda bi se znalo par dana unaprijed da artiklu ističe rok trajanja i da ga treba maknuti.

Možda neki artikli mogu biti okej i nakon isteka roka, no ovakve stvari će najprije srušiti povjerenje kupca.
Uzmemo li u obzir stariju populaciju, koja možda i nije toliko upućena dolazimo do čestih konflikta na kasama.
Ovakve stvari mogu uticati i na povjerenje kupaca prema trgovini.
Znate svi kakvi smo kao ljudi i da nam je dovoljna sitnica da neko mjesto zaobilazimo.
A šta je tek sa hranom?
Ko kontroliše hranu ili ne kontroliše?
Inspekcija, radnici trgovine ili pak sami kupci prilikom kupovine?
Da li je to princip, ostavi na raf nek narod kupuje ako hoće ili?

No, onda zapitah sebe.
A vjerujem i da dosta nas radi sljedeće.
Kupujemo automatski, bez navike gledanja rokova.
Ili vjerujemo poznatom brendu zbog marketinga.

Prema Swiftly anketi u Americi, čak 80% kupaca više vjeruje svojim lokalnim, manjim trgovinama nego velikim lancima poput WallMarta ili Amazona.
European Commission Croatia (podaci Evropske komisije) ističe da 68% potrošača vjeruje u proizvode koje kupuju u trgovinama.
Ista stranica navodi da je "74 % potrošača primijetilo je da se količina robe u ambalaži smanjila, a 52 % ih je primijetilo pad kvalitete bez odgovarajućeg sniženja cijene".

Potrošači često vjeruju onome što je istaknuto ispred njih, cijeni na policima ili poznatom pakovanju, dok kvalitet proizvoda nam ostaje u drugom planu.
U svakodnevnom haosu, rijetko provjeravamo deklaracije, rokove trajanja ili sastav proizvoda jer podrazumijevamo da je neko to već učinio umjesto nas. Ponekad izbor i ne postoji jer uzimamo ono što je dostupno, ono što je na akciji ili jednostavno jedino preostalo na rafu.
Zbog inflacije nekad nemamo izbor i kupujemo ono što je već sniženo, bez provjere bilo čega.

Povjerenje u trgovinu najbrže se ruši onda kada osnovne informacije nisu jasne ili su zanemarene.
Neistaknute ili neusklađene cijene kao i proizvodi sa isteklim ili nevidljivo označenim rokom trajanja, stvaraju osjećaj nesigurnosti i prevare.
U takvim situacijama kupac više ne preispituje samo jedan proizvod, već cijelu trgovinu.

Budimo otvoreni, koliko gledamo rokove trajanja i da li nam to igra neku ulogu?