Slobodan Praljak - ime koje i danas izaziva snažne tenzija, kako u Bosni i Hercegovini tako i u Hrvatskoj.

Za jedne, on je ratni zločinac koji je učestvovao u progonu i podjeli Bosne i Hercegovine, a za druge, Praljak je heroj koji je branio svoj narod.

Njegov kraj sigurno svi pamtimo. U sudnici Haga, Praljak je zauvijek obilježio historiju, kako historiju,tako i pitanje sigurnosti Haškog tribunala.

Ko je bio Slobodan Praljak?

Slobodan Praljak je rođen 2. januara 1945. godine u Čapljini. Završio je tri fakulteta: elektrotehniku,filozofiju i režiju u Zagrebu. U periodu od 1992 - 1995 postje general Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane ( HVO u daljem tekstu ). Jedan je od ključnih ljudi u retorici takozvane Herceg-Bosne.

Zbog ratnih dešavanja i njegove same uloge u ratu,izveden je na MKSJ ( Međunarodni krivični sud Jugoslavije ) u Hagu.

Slučaj „Prlić i ostali“

Slobodan Praljak je bio jedan od šest optuženih u predmetu "Prlić i ostali". U ovom predmetu optuženi su također i Jadranko Prlić,Bruno Stojić,Berislav Pušić,Valentino Ćorić te Milivoje Petković.

Terećeni su za ratne zločine nad Bošnjacima u Hercegovini. Cilj im je jasan bio : etnički čist hrvatski entitet koji će se pripojiti Hrvatskoj - Herceg-Bosna.

U 2013. godini, Praljak je osuđen na 20 godina zatvora. Osuđen je za "udruženi zločinački poduhvat" koji je predvođen političkim vrhom iz Hrvatske. Na čelu? Na čelu je bio Franjo Tuđman.

Da sve ne bude tako čisto, i ovaj proces se odužio. Upravo zato jer su mnogi smatrali da je na suđenju suđeno jednoj retorici a ne čovjeku. Obrana je iznosila tvrdnje da su dokazi selektivno birani zajedno sa svjedocima.


"Slobodan Praljak nije ratni zločinac"

29. novembra. 2017.godine, Žalbeno Vijeće Haškog tribunala je potvrdilo većinu optužnica protiv Slobodana Praljka. Nakon toga ŠOK!!

Slobodan Praljak uzima bočicu u ruke te izgovara riječi koje sigurno svi pamtimo : Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S' prezirom odbacujem Vaše tvrdnje!" Nakon čega je eksirao bočicu sa otrovom.Kasnije je preminuo u bolnici od posljedica otrova.

Upravo učinjeno djelo su mnogi smatrali prkosom i odbijanjem nepravde. Drugi su smatrali izbjegavanje odgovornosti.

Rupa u zakonu

Smrt Praljka je prekinula cijeli postupak žalbe. Pravno gledano, to je značilo da presuda protiv njega nije mogla biti pravosnažna. Učinjenim činom, Praljak je izbjegao brojne kazne i posljedice. Između ostalog,radi se o kaznama : oduzimanja imovine, plaćanje odštete žrtvama.

Da stvar bude gora, postupak protiv Praljka se nije nastavio zbog " smrti optuženog". Dakle,on je osuđen,ali nikada pravosnažno. U spisima je zaveden kao UČESNIK jednog presuđenog zločinačkog poduhvata bez konačne presude.


Spomenik u Čapljini

U Praljkovom rodnom gradu - Čapljini nedavno je podignut spomenik Slobodanu Praljku sa natpisom : „General Slobodan Praljak – nije ratni zločinac“. Baš po njegovim zadnjim riječima koje i dan danas veliča ideologija Herceg-Bosne.

Da sumiramo ukratko. Učesnik udruženog zločinačkog poduhvata - Slobodan Praljak je dobio svoj spomenik u Čapljini. Ne u Hrvatskoj,nego u Bosni i Hercegovini.

Nažalost, Bosna i Hercegovina nema jasno definisan zakon u kojem zabranjuje osobama poput Praljka spomenik. Praljak nije osuđen,njegova presuda je "u zraku" zbog njegove smrti. Tačnije,nikada nije pravosnažno optužen. Po zakonu, dozvoljeno je postavljanje murala,kipova,spomenika osobama koje nisu pravosnažno osuđene.

Praljak je tražio kraj da izbjegne kaznu koja ga je čekala. Dobio je kraj bez kraja. Nije mu suđeno,niti mu se sa pravne strane može stati u kraj. Žrtve ne dobijaju odštetu,a njegova imovina ostaje.
I tako još jedna ideologija dobija na značaju da im niko ne može ništa. Javno eksponiranje spomenika Praljku,samo je još jedan u nizu dokaza koliko imamo rupa u zakonu za koje niko ne mari.

Za žrtve logora,za sinove i majke ubijenih ovo mnogo znači. Bošnjaci u Čapljini jasno negoduju, ali protiv zakona se ne može.

Takva nam je država u kojoj ratni zločinci dobijaju pravo na spomenike ili murale.

Ideologija još jednom nadvladava sve moguće zakone i jasno pokazuje da se nikog ne boji.

Na današnji dan, 9. novembra. 1993. godine, srušen je Stari Most u Mostaru. Simbol povezivanja,jednakosti i raznolikosti. Na snimcima iznešenim pred Haški tribunal,jasno se vidi da granate dolaze od HVO-a i sa strane koju su kontrolisali pomenuti.

Gdje je tu Slobodan Praljak?

Praljku nikada nije dokazano da je naredio rušenje mosta,niti postoji adekvatan dokaz za takvo što. Praljak je u to vrijeme bio u vrhu HVO-a i samim tim je sigurno znao za tu "operaciju".

Na suđenju je rekao kako je most bio vojni cilj jer je "muslimanska vojska" preko njega prebacivala oružje,hranu i ostale potrebštine. Dakle, opravdavao je rušenje Starog Mosta iako nikada nije utvrđeno da li je i sam naredio njegovo rušenje.

U jednom dijelu suđenja je rekao kako je most porušila "muslimanska vojska" kako bi za sve to okrivila HVO.

32. godine poslije, izronio je Stari za one što ga vole, a mi smo dobili kraj bez kraja. Jedni Praljka hvale i dižu u zrak,a drugima je kriv za brojne zločine.