Budućnost istjerana na ulicu:

U srijedu navečer, preciznije 3. decembra tekuće godine, grupa studenata koji su smješteni u paviljonima studentskog naselja Bjelave organizovala je mirni, protestni skup, a povod je curenje plina iz kotlovnice.



Osim toga, naveli su da studentsko naselje ima dugogodišnje probleme sa grijanjem, ali i sa dotokom tople vode, a sve je uzročno - posljedično povezano sa kvarom na centralnoj kotlovnici izgrađenoj davne 1969. godine.



Alternativni izvor napajanja koji studentski domovi posjeduju je mazut, ali zalihe istog prema riječima v.d. direktora u ostavci, Refika Ožegovića, mogu da potraju do pet dana.



Mazut ne bi riješio problem zagrijavanja vode, a studenti su naveli i da je kvalitet hrane od ove akademske godine znatno lošiji.

Stupili smo u kontakt sa nekoliko studenata kako bismo prenijeli njihova, lična iskustva, a jedna od studentica koja želi da ostane anonimna kazala je sljedeće:

Situacija u Studentskom domu Bjelave je trenutno izuzetno teška. Imali smo ozbiljno curenje plina, a zbog toga su nam isključeni grijanje i topla voda. To znači da danima boravimo u potpuno neadekvatnim uslovima, u hladnim sobama, bez osnovnih uslova za normalan život. Mnogi studenti su već bolesni, jer je naprosto nemoguće ostati zdrav u ovakvoj hladnoći.Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste da se sve ovo dešava u studentskom domu koji bi trebao biti siguran prostor. Kada imate curenje plina i istovremeno nemate grijanje niti toplu vodu, to nije samo neugodnost — to je ozbiljan rizik po zdravlje i sigurnost. Najviše nas brine to što se studenti nisu na vrijeme obavještavali o rizicima.

Kvalitet hrane se isto pogoršao u posljednje vrijeme, ali to je u ovom trenutku postalo čak i sporedno u odnosu na sve što se dešava. Problem je što se gomila malih i velikih stvari koje pokazuju da osnovni uslovi za život jednostavno nisu ispunjeni.

Zbog toga će se u ponedjeljak organizovati protesti u 11:00 ispred doma, kako bi studenti zajedno izrazili zabrinutost i zahtijevali da se problemi hitno riješe. Ovo nije luksuz, ovo su osnovni uslovi života i potpuno je opravdano da studenti traže da se konačno osigura sigurnost i normalni uslovi u domu.

Prema navodima neimenovane studentice ovakvo stanje u studentskom naselju Bjekave traje već 10 dana, a osim curenja plina kotlovnica i prokišnjava.

Studenti u narednih nekoliko dana planiraju ozbiljniju organizaciju, zajedničke sastanke i aktivno dokumentovanje stanja u svim studentskim domovima u Sarajevu.

Osim studenata smještenih u studentskom naselju Bjelave, svoju podršku dale su i kolege iz studentskog doma Nedžarići, u kojem situacija nije nimalo bolja, ali i sindikat uposlenika UNSA.

Studenti za sada nisu iskazali nikakve političke stavove, te apeluju na nadležne institucije da što prije ispune njihove zahtjeve.

Neadekvatnim rukovođenjem životi studenata dovedeni su u opasnost, a dani u studentskom domu pretvoreni u agoniju pukog preživljavanja.

Vječiti vršioci dužnosti i nesposobnost podobnih:

Nadležnost za rukovođenje studentskim naseljem Bjelave i domom Nedžarići ima Javna ustanova Studentski centar Sarajevo (u daljem tekstu JUSC).

Odgovornost za opskrbu pomenutih objekata plinom u rukama je Kantonalnog javnog preduzeća Toplane Sarajevo.

Toplane dostavljaju plin i održavaju cijevovode, dok JUSC brine o kotlovnicama.

JUSC već više od godinu dana nema direktora, a vršioci dužnosti se konstanto smjenjuju, pa vjerovatno više ni sami ne znaju koji je dao ostavku, koji radi i do kada će biti vršioci dužnosti.

U medijima se u proteklih nekoliko dana spominju dva imena vršilaca dužnosti:
Refik Ožegović i Nedžad Ugrešević.

Njih dvojica su drugi, odnosno treći vršilac dužnosti na mjestu direktora JUSC u prethodnih godinu i po.

Prije njih dvojice v.d. direktor bio je Ammar Demić.



Demić je za sebe tvrdio da je nestranačka ličnost i da je na poziciju v.d. direktora delegiran kao predstavnik radnika JUSC.

Saga sa vječnim vršiocima dužnosti počela je još u januaru 2024. godine nakon što je tadašnji direktor Amar Dovadžija, inače član Naroda i pravde, iznenada podnio ostavku na funkciju.

Dovadžija nije ispunjavo potrebne uslove od 5 godina radnog staža i minimum 2 godine na rukovodećoj poziciji, a pirlikom apliciranja na mjesto direktora JUSC kao dokaz o radnom iskustvu podnio je potvrdu NK Ilijaš u kojoj stoji da je bio predsjednik upravnog odbora kluba.



Amar Dovadžija je političku karijeru započeo u Stranci demokratske akcije, a nakon što je vodeći politički jeretik - Elmedin Konaković istupio iz zelenog jata Dovadžija ga je oštro kritikovao.



Nije trebalo mnogo da Dovadžija promijeni svoj stav, pa se i sam priključio NiP-u 2020. godine.



Rođen je 1983. godine u Kamenici, opština Ilijaš čiji je aktuelni načelnik. Njegova službena biografija trenutno nije dostupna na stranici općine Ilijaš, ali je ranije spominjano da je diplomirao engleski jezik na
Al - Azhar univerzitetu u Kairu, te da je od 2012. do 2014. godine bio općinski vijećnik.

2020. godine nije uspio da postane načelnik Ilijaša, ali je podijelom stranačkog plijena uhljebljen u JU Studentski cenar Sarajevo i to na mjesto direktora. Potrebne reference i iskustvo nije imao, ali je zato bio podoban, što je za početak bilo sasvim dovoljno.

U periodu rukovođenja javnom institucijom, jedan od najbližih saradnika Amara Dovadžije bio je trenutni v.d. direktor u ostavci Refik Ožegović.



Početkom 2024. godine zbog različitih pritisaka podnosi ostavku, ali ga stranački šef brže - bolje udomljuje u Ministarstvo vanjskih poslova kao savjetnika, gdje će obitavati do lokalnih izbora u oktobru prošle godine, nakon čega će postati načelnik rodne općine.

Od njegove ostavke do danas JUSC nema pravog direktora. Prvi vršilac dužnosti, barem javnosti poznat - Ammar Demić otvoreno je govorio o katastrofalnoj situaciji koju je zatekao, ali je isticao da nije član niti jedne političke stranke i da su ga kolege radnici izabrali da rukovodi javnom ustanovom.

Nije tačno poznato kada je Demić prestao da vrši svoju dužnost, ali je u julu ove godine imenovan na mjesto direktora javnog preduzeća Tirex Komerc d.o.o Kreševo.



Preduzeće je osnovala Skupština kantona Sarajevo, ali nije poznato čime se preduzeće bavi, djelatnost je registrovana pod nepoznato, a račun idalje nije otvoren.



Konkurs za poziciju direktora JUSC idalje nije objavljen. Vršioci dužnosti se neprekidno smjenjuju, a stanje u studentskim domovima se pogoršava iz dana u dan.

Ni u KJKP Toplane Sarajevo nije ništa bolja situacija po pitanju stranačkog zapošljavnja i uhljebljavanja podobnih kadrova.
Trenutni direktor ovog javnog preduzeća je Haris Džihanić - dugogodišnji član Socijaldemokratske partije BiH.

Džihanić za razliku od Dovadžije nije uspio da obezbijedi mandat na prethodnim lokalnim izborima, a za neuspjeh je nagrađen mjestom direktora.

Ovaj modus operandi dokazuje da se čak i za najgore političke praktikante može naći mjesto na rukovodećoj poziciji, o trošku građana naravno.

U slučaju Džihanića pravosudne institucije uprkos prijavi nisu uradile ništa.
Kadrovik SDP-a je prošle godine prijavljen Uredu za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo, zajedno sa predsjednikom komsije za imenovanje Emirom Ibrišimovićem i članovima Ćamilom Delićem, Fikretom Nukićem, te Sulejmanom Bajrićem.

Prijava je podnesena u septembru ove godine od strane uposlenika KJKP Toplane zbog sumnje da Džihanić ne ispunjava potrebne uslove za mjesto direktora, kao i zbog navoda da je falsifikovao dio dokumentacije za prijavu.


Haris Džihanić je uspješno prebrodio prijavu, te idalje neometano gospodari grijanjem u sarajevskom kantonu.

Pored stranačkog zapošljavanja nekvalifikovanih kadrova, zanimljiva je i praksa tenderskih favorita koji godinama dobijaju poslove održavanja, rekonstrukcije ili adaptacije objekata koji su u nadležnosti JU Studentski centar Sarajevo.

Tenderski pretplatnici:

Tenderi su u Bosni i Hercegovini bogomdana pravna alatka kojom se izvlače sredstva građana iz općinskih, kantonalnih, entitetskih, državnih i bilo kojih drugih budžeta.
Istu praksu koristi i JU Studentski centar Sarajevo koji je u prethodnih nekoliko godina, nezavisno od toga ko je bio na mjestu direktora, ugovore o građevinskim radovima sklapao samo sa 3 kompanije.

Dvije firme koje se ističu su Unigradnja d.d. Sarajevo i Radis d.o.o. iz Istočnog Sarajeva.

Unigrdanja d.d. je tako još 2016. godine bila jedini ponuđač za projekat rekonstrukcije i adaptacije objekta Paviljon II u sklopu studentskog naselja Bjelave.




5 godina kasnije, 2021. dobijaju i posao nadogradnje administrativnog objekta kako bi isti postao prostor za smještaj studenata.

Vlasnik kompanije Unigradnja je Mustafa Duraković, redovni tenderski neimar koji najveći broj poslova sklapa upravo sa javnim ustanovama i administracijama sarajevskih općina. Kroz godine uspješnog poslovanja gradio je:

Objekat osnovne škole na Šipu za preko 2 miliona maraka; ugovor sklopljen sa Općinom Centar čiji je tadašnji načelnik (2019. godina) bio dr. Nedžad Ajnadžić (SDA).



Sportsko - rekreativni centar na Dobrinji (2018. godina) za više od 6,5 miliona KM, a ugovor je sklopljen sa Općinom Novi Grad, odnosno načelnikom Semirom Efendićem (SBiH). Efendić i Duraković poslovali su uspješno i tokom sanacije krovova u Novom Gradu, a iz te saradnje vlasnik Unigradnje izašao je bogatiji za oko 400 hiljada konvertiblinih maraka.



Ambulantu u općini Novo Sarajevo za oko 400 hiljada KM, na mjestu načelnika tada je bio Nedžad Koldžo (SDA).



Projekat podzemne garaže vrijedan preko 6 miliona maraka; ugovor potpisan u julu 2020.godine sa ministrom saobraćaja KS Adijem Kalemom (SDA) i i direktorom Zavoda za izgradnju KS Mirzom Hulusićem.

Na neimarluk Mustafe Durakovića nisu imuni ni u SDP-u, pa je Unigradnja pod pokroviteljstvom Irfana Čengića i općine Stari Grad dobila posao renoviranja grijanja na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.



Sve u svemu, teško je zamisliti da se makar jedan zid omalteriše ili daska zašaluje, a da Mustafa Duraković ne zaradi marku, naročito ako radove treba vršiti javnim sredstvima.


2021. godine tokom radova na rekonstrukciji i nadogradnji postojećih objekata u sklopu studentskog naselja Bjelave, Unigradnja i Radis istovremeno dobijaju po tender.



Radis d.o.o Istočno Sarajevo u vlasništvu je Igora Dragutinovića, biznismena koji je veoma blizak Nenadu Nešiću.



Radis je osnovan 1990. godine u Sarajevu, ali je firma zbog ratnih dešavanja ugašena, a potom ponovo otvorena 2001. godine ali malo istočnije.

Igor Dragutinović već godinama uspješno koketira i sa Nešićevim DNS-om, ali i sa istočnosarajveskom podružnicom SNSD-a Milorada Dodika.

Upravo ga je saradnja sa vladajućom strankom u Republici Srpskoj spasila istrage državnog tužilaštva prije i nakon hapšenja ministra sigurnosti Nenada Nešića u decembru 2024. godine.

Tada su u sklopu istrage spominjane kompanije Romanijaputevi, MG Mind, Mrkonjićputevi, te Legend d.o.o. ali ne i Radis, iako je potonja firma gradila kompleks apartmana na Jahorini koji su u Nešićevom vlasništvu, a izgrađeni su novcem opranim iz Javnog preduzeća Putevi RS.

Ovo su samo neki od projekata koje je Radis realizovao kroz godine:

Izgradnja kanalizacije u Vojkovićima za 120 hiljada KM.
Rekonstrukcija gradskog trga u Istočnom Sarajevu za 40 hiljada KM.
Tender Ministarstva poljoprivrede RS za 600 hiljada KM
Konsultantski radovi prilikom nadogradnje objekata u sklopu Univeritetskog kliničnog centra RS za 4.8 miliona KM.

Igor Dragutinović je veoma dobro unovčio svoja politička poznanstva, a za budžetski novac nije mu teško da pređe ni međuentitetsku liniju.

Mustafa Duraković i Igor Dragutinović, odnosno kompanije Unigradnja i Radis s vremenom su ušli u anale tenderskih pobjednika, a nijedna od procedura kroz koje su se obogatili nikada nije pravosudno osporena, što samo po sebi dovoljno govori kako o radu pravosudnih institucija, tako i o poštenom poslovanju dvojice preduzetnika.

Zašto je sanacija kotlovnice na čekanju?

U avgustu 2024. pred početak nove akademske godine, Ammar Demić, tadašnji direktor JUSC bio je gost u jutarnjem programu BHRT-a.



Tada je izjavio da je JUSC raspisao dva konkursa u kojima traže izvođače za rekonstrukciju kotlovnice i pratećih objekata, ali su oba konkursa pala, te radovi nisu izvršeni.

Demić je tom prilikom rekao i da se cijene drastično mijenjaju, kao i da JUSC nema dovoljno sredstava. Prvi konkurs bio je vrijedan oko 400 hiljada konvertibilnih maraka, a drugi blizu 750 hiljada.

Ukoliko bi sada JUSC tražio izvođača radova za kompletnu renovaciju kotlovnice stare više od 50 godina, tržišna vrijednost radova bi zasigurno premašila milion KM.

Čekanje i stalni kvarovi kotlovnice otvaraju nekoliko pitanja:

Zašto se čeka sa njenom rekonstrukcijom? Da li i kome odgovaraju kvarovi? Kolika će biti konačna vrijednost tendera onda kada dođe vrijeme za objavljivanje istog?

Nastavak studentske borbe:

Studenti će u ponedeljak u 11 časova održati novi protestni skup, a sinoć su iznijeli i svoje zahtjeve.

Možda je ovo trenutak u kojem će mladi u BiH prepoznati snagu zajedničkog djelovanja ili će neko ipak zavrnuti ventil.