"Mi smo bezobrazan narod" - govorio je Halid.
A da smo bezobrazni - jesmo!
Koliko smo samo uzdizali fudbalsku repku na sjajnom startu kvalifikacija?
Gdje je to sve sada kada ih lošije ide?
Koliko smo samo bitnih datuma zaboravili?
Datuma poput 11.07 - a puna nam usta Bosne.
Datuma poput stradanja na Markalama, poplava u Jablanici - a puna nam usta Bosne.
Nerijetko glumimo bogove i sudimo ljudima o njihovim manama.
"Ne klanja - ne ide u crkvu" - eto takvi smo.
Puštamo da se igraju sa nama dok šutimo i iznosimo gajbu piva na pauzi na baušteli.
Radimo za tih 900 maraka i dobro nam je.
Glumimo bogove i sudimo svakog ko ne radi onako kako bismo mi radili.
Glumimo svece, mi smo cvijeće i nikad ništa nismo krivi.
JESMO!
Krivi smo.
Krivi smo za kolektivnu šutnju i ne izlazak na proteste za Jablanicu, Palestinu.
Na proteste za nepravdu i nakaradan sistem.
Krivi sve dok šutimo i zaboravljamo bitne datume, kojih se prisjetimo samo kada se primaknu.
Puna usta Bosne, a o Srebrenici govor samo oko 11.07.
Puna usta Bosne, a o stradanjima nedužne djece sa svake strane - ni govora.
Šutimo na nepravdu u sustavu, nepravdu na poslu, nepravdu u institucijama.
Šutimo i trpimo.
Hvalimo kada ide, pljujemo kada ne ide.
Fudbal - eto mi smo kao jedna Francuska koja će se sa svima igrati, već smo mi u glavi na Svjetskom.
Košarka isto tako.
Mali Barlov gine za grb Bosne i Hercegovine, koliko je još Barlova za koje ne znamo?
A da se malo ujedinimo, ne bi bilo nikako loše.
Hoćemo odmah i sve.
Hoćemo uživanje a da malo radimo.
Hoćemo kule i vile, a neko nema šta da jede.
Radije se ona marka troši na igranje listića, nego na doniranje u humanitarne svrhe.
Zapitajmo se, kad smo zadnji put ubacili barem dvadeset feninga u kutiju za pomoć?
Puna nam usta Bosne, a slabo se radi na iskazivanju te ljubavi.
Halid je bio upravu - mi smo stvarno bezobrazan narod.
