Osim sa vjerske strane, ovaj praznik je poseban po još nečemu, barem za mene.
Poseban jer ga dočekujem sa predivnim ljudima okolo sebe.
Poseban jer je tu Aljoša, Džejla, Ivana, Dalila, Nataša Nejla, Adila, kolege sa Plenuma...
Kako ja volim istaći, meni je svaki dan bajram, Božić, Hanuka kako su pomenute osobe ušle u moj život.


Bajram, Božić su prilike da još jednom shvatimo da smo prolazni, da ćemo svi umrijeti i da ćemo polagati račune.
Što prije ovo shvatimo, bit će nam svima lakše.
Nekako sa godinama, ovakvi praznici su postali puka formalnost, eto reda radi da se obiđe tetka, strina, rodbina...
Nema više onih čari u okupljanjima i jedvačekanju da se vidite.
Sve je nekako postalo formalno...

Uvijek sam se trudio da provodim vrijeme sa najdražim osobama, ma koliko to malo nekad bilo...