Ključna razlika između banjalučkih i zagrebačkih studenata je kičma/kralježnica. Potonji su dokazali da je imaju, dok su prvi iznova potvrdili da su istu dobrovoljno prelomili.
24. aprila na Fakultetu političkih znanosti zagrebačkog sveučilišta gostujuće predavanje održao je Iddo Netanyahu, brat premijera Izraela Benjamina Netanyahua. Mlađi Netanyahu bio je gost u sklopu kolegijuma pod nazivom Orijentalni Jevreji i Arapi u vremenu Cionizma. Autor kolegijuma je profesor Boris Havel, po rođenju Sarajlija, a ujedno i sin Ane Havel jedne od osnivačica HDZ-a BiH.
Netanyahuovo predavanje pratile su demonstracije zagrebačkih studenata koji su zauzeli kritičan stav prema Netanyahuovom dolasku. Njihova poruka odnosila se na srozavanje ugleda Sveučilišta u Zagrebu, ali i na praksu podaničkog odnosa prema interesima Izraela u globalnoj politici. Na predavanju je bio prisutan i Gary Koren, ambasador Izraela u Hrvatskoj koji od nedavno vodi verbalni rat sa predsjesnikom Zoranom Milanovićem.
Iddo Netanyahu nije slučajno došao u Zagreb. Njegova posjeta predstavlja svojevrsno zapišavanje teritorije kojim Izrael pokazuje da geopolitičko mešetarenje na Zapadnom Balkanu neće proći bez izraelskog šestara na karti. Mlađi Netanyahu, tačnije njegovo otijelotvorenje u hrvatskoj prestonici, dokazuju i da izraelska administracija detaljno prati razmjerice koje odnos prema istoj stvara u Hrvatskoj.
Ipak, u redovima komentara i mišljenja najvažniji potez odigrali su zagrebački studenti. Njihovo protestovanje protiv ugošćavanja propagatora cionizma za sada je najhrabriji čin otpora uticaju genocidne politike u regiji. Zagreb je tako, uz neformalno Sarajevo i zvaničnu Ljubljanu, postao tek treći grad u okolini koji se na bilo koji način usprotivio Izraelu.
Za razliku od zagrebačkih, banjalučkih studenti pokorno su savili kičmu u oktobru 2025. godine kada je Iddo Netanyahu u Banjaluci promovisao svoj roman. Iako posjeta nije bila organizovana od strane banjalučkog univerziteta, činjenica da je tišina pružila saglasnost govori u prilog stanju društva koje je skoro potpuno poraženo. Tako je svoje palamuđenje u Banjaluci neometano održao brat jednog od vodećih ratnih zločinaca modernog svijeta. Odnos prema zlu, naročito onom ljudskog oblika, jedna je od osnovnih osobina kojom se dokazuje karakter zajednice. Naši, banjalučki studenti dokazali su da su svačiji i da će, ukoliko bude potrebno, zanijemiti pred svakim činom zla. Njihovi, zagrebački studenti pokazali su muda, bez obzira na despotsku politiku zvaničnog Zagreba prema Izraelu.
Podrška cionizmu ili bilo kojem drugom zločinštvu u interesu zaštite režima Milorada Dodika označiće u budućnost odnosa banjalučkih studenata prema (bez)umno - režimskoj diktaturi, koja će iste, mlade i poletne ljude pretvoriti ili u robove ili u dijasporu. Istini za volju, ukoliko u godinama kada je čovjek najslobodniji ne cijene bazična ljudska prava, ni svoja, a ni tuđa, banjalučki studenti ni ne zaslužuju bolje.
Ključna razlika između banjalučkih i zagrebačkih studenata je kičma/kralježnica. Potonji su dokazali da je imaju, dok su prvi iznova potvrdili da su istu dobrovoljno prelomili. Jednom polomljenu kičmu/kralježnicu nemoguće je ispraviti, a karakterna fizioterapija nije izgledna.
